Najmoćniji američki mediji hoće nam kazati da pojma nisu imali o čemu razmišlja šezdeset miliona ljudi u njihovoj zemlji, ma kolika ona bila i koliko je onih koji drugačije razmišljaju od njih. Da pojma nisu imali kako tolikim ljudima uopšte pada na pamet da glasaju za Trumpa i on onda, evo, iskoči kao duh iz mraka i sve ih prenerazi. Pa onakav kakav je još kao satana vikne BUUUUU!

Ovaj kriminal bolje je organiziran od dosadašnjeg zato što ga organiziraju države iz kojih sada pristižu najveća zgražanja nad "tragedijom jadnih ljudi". To su one države i njihove politike koje su do temelja spržile zemlje u kojima su koliko jučer današnje izbjeglice živjele i radile

Objavljivanje selektiranih i opranih izvještaja o stravičnim mučenjima zarobljenika CIA-a ispada dokaz demokratičnosti tamošnjeg sistema, a ne potvrda najstrašnijeg nasilja nad međunarodnim pravnim poretkom, i šire

U političkom smislu, nekada bi čisti skandal bio da predsjednik jedne države, članice UN-a, hladno javno saopći da mu je uklanjanje režima susjedne države, također članice UN-a, prioritetni cilj. Uz dalje uređivanje unutrašnje situacije u toj državi. Danas je to, evo, rutinska stvar. A zapravo mnogo opasnija po svijet od bilo kakvog ISIL-a planski smišljenog za dnevnu upotrebu, ma kako neviđeno krvavu.

Skandaliziran je normalni dio naroda u Bosni i Hercegovini, ma koliko ga bilo, izjavama Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH i sina Alije Izetbegovića, bivšeg predsjednika BiH, egzaltiranim, neukusnim pa i jadnim vazalskim izljevima divljenja "našem predsjedniku" Tayipu Erdoganu! Predsjedniku države Turske. Zbog toga istovremeno mnogi drugi zadovoljno trljaju ruke.

Kako stvari stoje, svijet se opet bavi slikom, a ne dugim i namjerno zaboravljanim istinama. I kazat će, kad zatreba: "Nismo znali!" Kao nekad. A jesu, naravno da jesu. Onda će biti ono, "nikad više", i "da se ne zaboravi". S onima što su bili djeca pa postali teroristi i s onima koji su bili povijesni primjer žrtava fašizma, pa postali "malo fašisti", gdje gradacije za to nema – ide se jedino u "opet", jer se ne dopušta zaborav. Sve se zna.

Riječ je o generaciji koja je znala da može pravednije i sretnije, a već 20 godina gleda da sve ide u drugom pravcu, generaciji čiji sinovi pitaju – a što i ti ne kradeš pa da i mi imamo, koja kopa po kontejnerima zato što su joj lopovi u ime nacije, etnosa, vjere i nedovršenog rata ukrali zemlju