Prenamjena zemljišta u korist izgradnje velikih turističkih kompleksa i golf terena je eklatantan primjer nerazumnog i neodgovornog ponašanja vlasti. Na žalost, u Hrvatskoj i u svijetu vlasti se na svim razinama ponašaju neodgovorno, nerazumno i nedemokratski.

Uzurpacija prostora

Samo u posljednjih 20 godina, primamljiva mogućnost brze zarade na nekretninskim projektima vezanima uz turizam u velikoj je mjeri smanjila količinu raspoloživog javnog prostora (kopnenog i morskog).  Riječ je o pojavi koja je u Europi zabilježena prije 40 godina ( Španjolska, Portugal, Grčka), a danas se širi na relativno novim tržištima Dalekog istoka te europskog, azijskog i afričkog dijela Mediterana. Ne treba biti posebno pronicav za uočiti kako je riječ o pojavi koja uzima maha u ekonomijama kojima je prostor jedina komparativna prednost na tržištu.

Taj je prostor, u skladu s temeljnim načelima demokratske vladavine, prvenstveno trebao biti namijenjen  razvoju projekata korisnih za lokalnu zajednicu. Na žalost, on biva je privatiziran , predan u ruke globalnim mešetarima i učinjen nedostupnim lokalnom stanovništvu. Građani Dubrovnika, barem oni srednje i starije generacije, koji znaju da stvari mogu biti i drugačije, zasigurno se sjećaju Straduna – javnog prostora na kojem se odvijao život Grada. Zasigurno se sjećaju i Babin Kuka – velikog turističkog naselja koje je i kao takvo bilo ljetno mjesto okupljanja Dubrovčana, mjesto izlazaka i miješanja s ondašnjim turistima.

Stradun i Babin Kuk postoje i danas, ali nisu toposi. To su duhovi naše bolje prošlosti koje danas zaobilazimo. Ili nam, gotovo nezamislivo, ali istinito, gradske vlasti savjetuju da u njih ne zalazimo kada su turisti tamo. Ista sudbina prijeti brdu nad Gradom.

Kvaliteta života kao mjerilo razvoja

Mega turistički rezorti što niču poput gljiva poslije kiše posvuda po svijetu, a koji uključuju hotele, privatne apartmane, vile, golf igrališta, marine i šoping centre, pogubni su ne samo za okoliš nego i za živote milijuna ljudi u lokalnim zajednicama. Najljepši djevičanski dijelovi priobalja i zaleđa, prirodna staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta u kojima se svakodnevni život lokalnog stanovništva stoljećima skladno odvija u ritmu prirodnih ciklusa pretvaraju se, pod krinkom razvoja i turizma, u nekretninska Eldorada.

Okoliš se kultivira  po (ne)ukusu novopečenih vlasnika vila i apartmana, a domicilno stanovništvo stavlja u funkciju servisa bogatih stranaca. Takvi projekti, izravno ili neizravno, uništavaju lokalnu poljoprivredu (resorti se, naime, snabdijevaju preko mega prehrambenih lanaca - ne zanimaju ih domaće, kvrgave pomadore različite veličine) i lokalnu trgovinu i tradicionalne obrte (koji ustupaju mjesto svjetskim trgovačkim brandovima ili proizvodnju i ponudu prilagođavaju unificiranoj potražnji – sladoled i kineski suvenir), a zauzvrat lokalnom stanovništvu nude nesigurna radna mjesta najniže kategorije, uz robovlasničke uvjete rada i minimalnu nadnicu.

Privatizacija javnih resursa i njihovo stavljanje u funkciju po zamisli potencijalnih investitora, dakle, vodi padu kvalitete života u zajednici. Stoga se može zaključiti, suprotno tvrdnjama političkih elita ove ili one provenijencije, lokalne, nacionalne ili globalne razine, da rasprodaja javnih resursa u svrhu “razvoja” ne doprinosi stvarnom razvoju i napretku. Stvarni razvoj, na mikro ili makro planu, naime, neodvojiv je od rasta kvalitete života.

Baloni od sapunice

Dominantni neoliberalni kapitalistički odnosi potiču ove procese na štetu lokalnih zajednica i korist špekulativnog kapitala, produbljujući jaz između šake bogatih i većine siromašnih. Korumpirani političari donose zakone i uredbe koji omogućuju transnacionalnim korporacijama privatizaciju prirodnih resursa i posljedičnu eksploataciju prirodnih dobara, kulture i ljudi.

Zakonodavci nerazvijenih zemalja i zemalja u razvoju gotovo da se natječu u donošenju zakona kojima će 99% građana svojih država i njihovih potomaka ostaviti bez ikakvih resursa. Politička elita u Hrvata sa Zakonom o strateškim investicijskim projektima postaje dio te sramotne igre.

Kao izgovor općoj privatizaciji javnih dobara (ako to dozvolimo, nakon resursa na redu su javne usluge - zdravstvo, školstvo, vatrogastvo...) uvijek se koristi ekonomska kriza. Na stranu što je kriza umjetno proizvedena financijskim špekulacijama i održavana notornom politikom rezova i štednje u javnom sektoru. Neovisni ekonomski stručnjac, upravo suprotno prozirnim izgovorima vladajuće elite, napominju da je privatizacija zemljišta kao oblik pogodovanja nekretninskim projektima  glavni čimbenik ekonomske nestabilnosti – kako lokalno tako i globalno.

Napuhavanje cijena privatiziranog zemljišta omogućuje brzu zaradu investitoru i prekupcima. Neki izvori Ugledni list Economist od 8. prosinca 2008.  navode i slučajeve u kojima se značajan profit ostvario preprodajom zemljišta i/ili nekretnine u samo jednom danu, odnosno u nekoliko sati.Slični procesi u Dubrovniku su se odvili kroz aferu „Majčina dušica“.  No, kao i svaki napuhani balon, cijena nekretnine dosegne razinu na kojoj slijedi pucanje balona i nagli gubitak vrijednosti. Tržište hvata panika, počinje rasprodaja budzašto, nekretnine se prestaju održavati – nekdašnje “tvornice novca” pretvaraju se u gradove duhove oko kojih lokalno stanovništvo tumara u potrazi za mrvicama koje su ostale pod stolom nakon bogataške gozbe. Primjera napuštenih golf resorta u Španjolskoj ima više nego dovoljno.

Kredibilitet investitora

Na koncu, valja upozoriti i na upitan kredibilitet navodnih investitora u nekretninske projekte u nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju i naravno, njihovih političkih pokrovitelja. Još 1980. godine japanski su aktivisti upozorili da japanska mafija (yakuza) stoji iza ekspanzije velikih turističkih golf rezorta u azijskoj pacifičkoj regiji. Autorica Polly Pattulo u svojoj knjizi "Last Resorts –The Cost of Tourism in the Caribbean" napominje da organizirani kriminal i nekretninski biznis povezan s turizmom pokazuju odlike simbiotičke zajednice.

Godinama se, dakle, već zna da se megalomanski građevinski poduhvati u turizmu financiraju prljavim novcem porijeklo kojega je skriveno nekim offshore računom, a koji zapravo potječe od trgovine drogom, oružjem i ljudima. Pattulo navodi da ovu simbiozu nekretninskog biznisa u turizmu, pranja novca i offshore bankarstva potvrđuje i američko ministarstvo vanjskih poslova.

Zemlja i prirodni resursi pripadaju narodu, odnosno svim ljudima na Zemlji. Neophodno ih je zaštititi i koristiti s puno opreza i mudrosti – na korist lokalnih zajednica. Istinski demokratska vlast nikada neće dozvoliti parcelizaciju zemljišta i vodenih područja i njihovu prodaju stranim investitorima, špekulantima ili zastupnicima organiziranog kriminala. Budući da nemam povjerenja u vlasti izaći ću na referendum i zaokružiti PROTIV. A vi?

* Tekst prenosimo sa portala dubrovniknet.hr