Da je za SDP-ovog Ivu Baldasara prethodnik Željko Kerum profesor, doktor i intelektualac ponovno je dokazao svojim slaboumnim nastupom na svečanosti otkrivanja spomenika IX. bojne HOS-a nazvane po ustaši Rafaelu Bobanu. Ovaj genijalac ne samo da je zapljeskao kad je ratni zapovjednik postrojbe pukovnik Marko Skejo povikao: "Za dom spremni"; nego je izgovorivši da je 9. svibnja "dan pobjede nad antifašizmom" otkrio pravu narav tog splitskog skupa: bilo je to događanje dovoljno umivenog fašizma da se vrijeđa na taj naziv, ali nedovoljno da bi se odrekao prvog bijelog polja na šahovnici, crne odore, klempavog "u", ustaškog poglavnika i njegovih pobočnika.
A onda je na svoj freudovski lapsus splitski gradonačelnik reagirao priglupim smijuljenjem - što je naišlo na odobravanje gomile crnokošuljaša.
Da, crnokošuljaša. Da, obožavatelja Ante Pavelića. Da, onih koji su svoju postrojbu nazvali po Rafaelu Bobanu, ustaškom oficiru. Da, to su profašističke snage današnje Hrvatske, koje su jučer imale pretenzije prema Bosni i Hercegovini i teritorije te tada ratom rastrgane zemlje na svojim ranijim proslavama bez ustezanja nazivale Herceg-Bosnom. I, nažalost, da, na dan kada bi Hrvatska trebala danonoćno slaviti pobjedu nad fašizmom, a ne otkrivati spomenike postrojbama s poviješću glorificiranja režima koji je otvarao koncentracijske logore i donosio rasne zakone.
Umjesto proslave oslobođenja od fašista, onih istih koji su Dalmaciju izručili Talijanima, što je Split dobio? Gadljivu nacionalističku orgijicu: spomenuta bojna HOS-a je, naime, ustanovljena u jesen 1991., godine, ali kao datum osnutka uzima 10. travnja 1991. godine uz sve prateće poklike Anti Paveliću, Maksu Luburiću i ostalim sramotnim pojedincima koji su kolaborirali sa nacizmom i fašizmom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ali među svim tim neoustašama i ograničenim gradskim birokratima nije bilo dovoljno poštenja i muda da otkrivanje spomenika tempiraju za taj datum - dan ustanovljenja Nezavisne Države Hrvatske. NDH je jedino ime Republike Hrvatske koji je Rafaelova bojna priznavala i opetovano koristila devedesetih. To se lijepo vidi na snimci koja je u siječnju dignuta na YouTube, a prikazuje proslavu 10. travnja i četvrtu "godišnjicu" osnivanja bojne "Rafaela viteza Bobana".
Na toj se puno iskrenijoj proslavi pojedini pripadnici bojne hvale kako je njihova prošlost i sudbina zavijena u crno. Pritom niti ne razumiju (što nije čudno, razumijevanje povijesti ovim ljudima nikada nije bila vrlina) da ono što govore i jest točno - ustaše su ljude na ovim prostorima zavile u crno i u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom, bogami i danas, i to tako temeljito da će crnilo potrajati ne do sutra, nego desetljećima, samo ako bude bilo sreće. Čak i oni sami kukaju - pa Dobroslav Paraga, osnivač HOS-a govori: "Zemlja je u depresiji, nezaposlenih je sve više, mladi napuštaju Hrvatsku..."
Ta kuknjava poprima tragikomičan ton prisjetimo li se riječi Borisa Budena: "Onaj proces koji je išao do 1945. godine, u ustaškoj opciji, on je nastavljen 1991. da se dovrši do kraja, da se hrvatska nacionalistička državotvornost ukaže u svojoj istini, koja je očito istina hrvatskog samouništenja gdje ta državotvornost više nema nikakvog sadržaja - ni kulturnog, niti socijalnog, niti ekonomskog, niti prosperitetnog. Samo joj je svrha onaj prazni hod ideologije, koji služi socijalnom restrukturiranju - jedan dio stanovništva pretvara u parazitske elite koje doslovno piju krv ostatku dok ne popiju zadnju kap".
Dakle, osim ljage ratnih zločina i sramotnih osvajačkih težnji prema Hercegovini te domoljubnog hercegovačkog HDZ-a pod vodstvom jezivo bogatih političara kalibra Dragana Čovića (koji je skrenuo tok rijeke na svoju hacijendu), domoljublje zavijeno u crne košulje donijelo je na svojim puškama sljepilo za taman dovoljan broj ljudi, da za pljačkanje doma spremni momci plijenom namire svoje praunuke. Dakako, na štetu ogromne većine stanovništva.
Krajnje licemjerje ovoga skupa ipak je u datumu: proslava - i počast poginulima, da ne bi bilo zabune ili prigovora! - se morala održati 9. svibnja, a ne 10.travnja. To je bio jedini način da i gradske vlasti na čelu sa SDP-om, po Budenu "soft-core nacionalistima", objeručke prihvate ovu sramotnu igru čije je sjeme narudžbom ovog spomenika posijao već spomenuti za Baldasara profesordoktorintelektualac Kerum. Da je bilo muda u naših ustaša, spomenik bi doživio svoju erekciju na dan koji se istinski slavi, no čak i Baldasar bi tada morao znati da je to događaj makar za podizanje obrve.
A hoće li tim našim ustašoidima ikada biti jasno da bi Baldasar u slučaju pobjede ljubljenog im Ante, Rafaela i Maksa u Boškovićevoj ulici danas grmio: "..giorno della vittoria sul antifascismo..."? Smijeh kojim su okupljeni pozdravili ovaj "lapsus" ne ostavlja previše nade.
