
Bivši Miloševićev propagandista, koji je napredovao sa novom vlašću do mesta pomoćnika ministra kulture zaduženog za medije, Dragan Kolarević, smenjen je sa te funkcije, a odluka bi trebalo da bude potvrđena na jednoj od narednih sednica Vlade.
Dnevni list “Danas” piše da bi sednica mogla da bude već krajem sedmice, a kao razlog za smenu navode „dosadašnji netransparentan rad na izradi medijskih zakona, kao i nepoštovanje rokova za završetak tog procesa“.
Kolarević je prva “žrtva” novog ministra kulture Ivana Tasovca, koji planira na to mesto da postavi da osobu koja dobro poznaje medijsku regulativu u Srbiji i koja je bila uključena u proces izmene zakona iz ove oblasti. Ukratko, čoveka koji zna da radi posao koji ta funkcija zahteva, što nije slučaj Dragana Kolarevića.
Postavljanje Kolarevića na mesto pomoćnika ministra kulture bio je jedan od prvih skandala smenjenog ministra Bratislava Petkovića. Kolarević se za to mesto preporučio huškačkim tekstom "Vreme je za prvi srpski kulturni ustanak" u kome je, po Šešeljevom metodu s početka devedesetih, objavio spisak nepodobnih kulturnjaka. Kakav je bio njegov rad na RTS u vreme kada je ta kuća bila leglo ratnog huškanja, najbolje svedoči upravo pomenuti tekst, kao dokaz jezika linča i mržnje koji je među Miloševićevim poslušnicima još uvek živ.
“Šta se pravimo ludi? Pa Jugoslovensko dramsko pozorište je izmišljeno da bi se uništilo srpsko Narodno pozorište. U pozorištu je kontinuitet antisrpstva od Drugog svetstog rata. I nije tada počeo. Kulturna okupacija Srbije počela je 1915. posle povlačenja srpske vojske u Grčku i traje do dana današnjeg. I trajaće jako dugo jer Srbima ne pada na pamet da se pobune protiv tog antikulturnog zla.”
Ko su nosioci i izvršioci pogubne atisrpske politike u Srbiji, pita se Dragan Kolarević. Da li su to oni koji su dali nedvosmislenu podršku Borisu Tadiću i Čedomiru Jovanoviću na proteklim i svim prethodnim izborima? Posle pitanja, sledi pozamašan spisak glumaca, reditelja, pisaca, muzičara, tv stvaralaca koji su nepodobni jer su podržavali Tadića i Čedu Jovanovića.
Kolarević se u tekstu osvrnuo i na Frljićevu predstavu "Zoran Đinđić" u Ateljeu 212, da bi prešao na Krležine dane u Beogradu... “Jedini hrvatski pisac koji je izbačen iz Beograda pre Prvog svetskog rata, kao austrougarski špijun, bio je Krleža”, piše pomoćnik ministra. A danas se nameće u Srbiji kao kulturni primer za ugled.
“Nije u pitanju samo predstava o Zoranu Đinđiću, nedavno je održan festival Miroslava Krleže. Za to ima para, ali nema para da se opravi krov Muzeja automobila u Beogradu, koji prokišnjava (voda šiklja u mlazevima dok kiša pada a tavanica otpada) samo zato što je vlasnik zbirke starih automobila basnoslovne vrednosti i direktor Muzeja član Srpske napredne strake a sada i savetnik predsednika republike za kulturu.... “
Na kraju je, pokušavajući da ponudi neko rešenje zaključio “Zašto ne bismo svi koji volimo i živimo za jezičku umetnost žrtvovali deo sebe za bolju budućnost, za naše potomke? Zašto svojim skromnim novcem, sa glumcima koji imaju nacionalnu svest ne bismo stvorili alternativno pozorište. Nisu nam potrebne prljave mafijaške pare ni mrvice sa bogate državne trpeze titoističke birokratije.”
A onda je, kao i svaki kvazipatriota, počeo da prima pare sa državne trpeze.
Nije sporno samo njegovo "novinarstvo", nego i činjenica da je u vreme njegovog mandata kasnilo donošenje medijske strategije a prestala je da postoji i radna grupa Ministarstva kulture i informisanja koja je radila na nacrtu Zakona o javnom informisanju, na šta su NUNS i NDNV upozoravali nekoliko puta.
Potez Ivana Tasovca u slučaju Kolarevića nije za aplauz – to je jedino razumno što se moglo uraditi. Tragično je da je čovek sa takvom profesionalnom istorijom uopšte došao na ovako važnu državnu funkciju.