Ako ne možeš rješiti problem, onda ga pretvori u nacionalni, smatraju očigledno bh. političari. A pošto su ekonomske i socijalne poteškoće bh. društva zaista komplikovane, nismo trebali dugo čekati da za ovim u više navrata isprobanim receptom potegnu i suočeni s višednevnim protestima građana.

Priliku za ovu manipulaciju je pružila činjenica da su demonstracije održavane uglavnom u Federaciji i to u njenim djelovima naseljenim pretežno Bošnjacima, a spin o vandalima i rušiteljima gradova lansiran od početka protesta samo je mali korak djelio od veće i politički isplatlivije konstrukcije – o vandalima koji ugrožavaju sigurnost Bošnjaka i rušiteljima države koju su Bošnjaci platili svojom krvlju. Budući da se ova priča najbolje uklapa u profil Stranke demokratske akcije ne iznenađuje da je upravo ona počela da je koristi da gurne pod tepih stvarne postulate demonstranata i otpočne svoju dosad poprilično mlaku predizbornu kampanju. SDA računa pri tom da kroz  „nacionalizaciju“ demonstracija mobiliše svoje biračko tijelo, a usput i eliminiše prema istraživanjima u ovom trenutku najopasnijeg protivnika,– Stranku za bolju budućnost i njenog lidera, Fahrudina Radončića.

Nakon „ugroženih Bošnjaka“, aktivirali su se i „ugroženi Srbi“. Javnosti u Republici Srpskoj pružili su sasvim obrnutu interpretaciju istih događaja – ovaj je put vandalizam oružje na putu prema ukidanju entiteta, a rušenje države dirigovano od strane međunarodne zajednice akcija koja ima za cilj ustavne promjene.

CENTRI MOĆI PROTIV BOŠNJAKA: Zapravo je prvi priču, koja će se na kraju okrenuti protiv njega, sasvim iznenada pokrenuo Zlatko Lagumdžija. Na konferenciji održanoj neposredno nakon nereda u petak, predsjednik SDP-a je izjavio: „Tačno oni dijelovi u kojima su Bošnjaci većina pokušavaju se predstaviti kao nefunkcionalni, u kojima institucije ne rade, što je interesantno, s obzirom na to da su penzije u FBiH za 20 posto veće nego u RS-u, a veće su i prosječne plate. Valjda žele da pred pregovore budemo mekši i kažemo "eto vam treći a mi ćemo ostati u drugom spaljenom entitetu". Vjerujem da je ovo samo epizoda iz koje ćemo izaći jači da branimo kompletnu državu BiH. Neki žele prikazati da su samo ovdje problemi a drugdje je kao med i mlijeko, iako je taj med i mlijeko nastao na genocidu.“

Lagumdžija je ovdje potegnuo za diskursom svojstvenim SDA - genocid, prijetnja otcepeljenja Republike srpske, prijetnja trećeg entiteta i, konačno, tajanstveni centar moći koji ovim procesima upravlja. Ne čudi dakle da je dan kasnije gotovo identično saopštenje izdao Kolegiji SDA.

„Javnosti skrećemo pažnju na činjenicu da su nasilni protesti organizirani isključivo tamo gdje Bošnjaci čine većinu. SDA će ustrajati na utvrđivanju povezanosti ovih rušilačkih napada sa namjerama nekih centara i njihovih planova vezanih za budućnost BiH. SDA i ovom prilikom ponavlja da neće dozvoliti dodatne etničke i teritorijalne podjele zemlje“, navodi stranka.

Zatvoreni svjetovi Bakira Izetbegovića

Istog je dana ove teze ponovio Bakir Izetbegović, prvo tokom u Dnevniku TV1, pa tokom gostovanja u Centralnom dnevniku na FACE TV. Izetbegović govori o teškoj situaciju svih država regije, navodi ipak da „jedini dio gdje se nasilno dešava je Federacija BiH, gdje su u većini Bošnjaci. Bojimo se da to ima veze sa nekim planovima, sa nekim centrima moći, koji žele da oslabe poziciju onih koji brane suverenitet i dalju podjelu BiH.“

SREBRENIČKA OFANZIVA: U nedelju 9. februara SDA je svoju teoriju zavjere podigla na još viši nivo. Tog je dana njenim neformalnim glasnogovornikom postao potpredsjednik stranke i bivši ministar sigurnosti, Sadik Ahmetović. Za ovu je priliku ipak bitan drugi podatak iz Ahmetovićeve biografije – da je on iz Srebrenice i da je 1995. preživio genocid.

Nedeljni diskurs ne fokusira se više na neodređenim zavjerama, nego na vrlo konkretnom sjećanju na rat. „Bojim se da je cilj protesta podjela Federacije BiH, ali vjerujem da će patriote BiH prepoznati te opasnosti, kao i svi oni koji vole ovu zemlju, članovi porodica ubijenih u ratu“, kaže između ostalog Ahmetović, izdvajajući iz naroda porodice žrtava. Dalje odnosi se na stradanje bosanske zastave, kojeg, što zanjimljivo, sve do sad niko nije pomenuo:  „Zgrada Predsjedništva BiH je simbol BiH, koji je odbranjen u agresiji na ovu zemlju. Nikad, pa ni u ratu, nije skinuta niti zapaljena zastava BiH, a ovoga puta je to urađeno.“

No, vrhunac nacionalističke demagogije potpredsjednik SDA postiže sledećom izjavom: „Imam neke informacije da je grupa navijača FK 'Slavije' iz Istočnog Sarajeva izvršila paljenje Predsjedništva, odnosno zastave BiH. Zanimljivo je da danas (u nedelju op.a.) imate i posjetu predsjednika entiteta RS-a Milorada Dodika i predsjednika Srpske Demokratske Stranke (SDS) Mladena Bosića Beogradu gdje će se sastati sa zamjenikom premijera Srbije Aleksandrom Vučićem! Imamo danas i posjetu premijera Hrvatske Zorana Milanovića Mostaru gdje se sastaje s predsjedavajućim Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Vjekoslavom Bevandom.“ Iz Ahmetovićevih riječi jasno prozilazi dakle da je BiH žrtva, ne kriminala i korupcije, nego velikosrpske i velikohrvatske agresije.

MORALNA PODRŠKA: U pomoć Ahmetoviću ubrzo stižu srebrenička udruženja žrtava. Uostalom, ko od birača SDA može odoljeti vapaju srebreničkih majki. Stranka je svjesna toga odavno pa iskorištavanje tragedije Srebreničana nije ništo neobično u njenom djelovanju u nedostatku racionalnih argumenata.

Nekolicina srebreničkih udruženja, bliskih i Ahmetoviću i njegovoj stranci, izdaje u nedelju popodne zajedničko saopštenje, gdje ponavlja riječi svojih stranačkih pokrovitelja, dodajući im emotivni naboj.

„Paljenje i rušenje nikada nije bio način da se postigne neki cilj“, kažu Srebreničani, „Ono što je zapaljeno ovih dana su institucije države za koju su naši najmiliji dali svoje živote. U Srebrenici i najneviniji. Opet i po ko zna koji put svjedočimo napadima na mjesta u kojima žive većinski Bošnjaci. Podržavamo svačije pravo na demonstracije, ali ovi mirni protesti otišli su i drugom pravcu u kojem se, na žalost, ruši i pali sve šta smo se u ratu obranili i za šta smo se izborili.“

Dalje se nadovezuju na posjetu Dodika i Bosića Srbiji: „Uplitanje drugih država, pogotovo Srbije i njenog prvog potpredsjednika Vlade Aleksandra Vučića, koji je aktivno učestvovao u ratu u BiH, je totalno neprimjereno. Političari iz RS, jednog od entiteta ove države, danas idu u Srbiju po savjete, kao marionete Beograda, a naša država, BiH je dobila međunarodni sudski spor protiv Srbije za agresiju na BiH! To su vukovi u jagnjećoj koži koji manipuliraju jednim entitetom i jednim narodom preko njihovih izabranih političara. Samo želimo da istaknemo da nećemo ponovo dozvoliti da nas napadaju!“

Zahvaljujući moralnoj podršci na koju su kao nastradale majke uvijek u društvu mogle računati, Srebreničanke razotkrivaju protiv koga je zapravo uperena priča o rušiteljima države. Smatraju one, naime, „da je dio učesnika protesta instrumentalizovan od strane pojedinih političkih partija kako bi se unio dodatni nemir u državu BiH, ionako nestabilnu ustavnim uređenjem određenim Dejtonskim mirovnim sporazumom.“

Krivac je označen – pojedine političke partije, koje manipulišu protestima i pokušavaju je iskoristiti za rušenje države.

FATMIR U AKCIJI: Za kraj ostaje još samo sitan detalj ove manipulacije, a to je imenovanje partija - krivaca. Uloga je pripala najekstremnijim „prfesionalnim bošnjačkim“  novinarima, kolumnistima i intelektualcima.

Krivca označava na primjer Almir Mehonić, urednik magazina Divan, u autorskom komentaru objavljenom u subotu 8. februara. Kaže on: „Očito su demonstracije metod pritiska na neposlušne Bošnjake u vlasti. Želi im se pokazati da su vrlo ranjivi. Da se ima i alternativa unutar tog korpusa koja će pristati na sve zahtjeve i naloge. Alternativa možda baš u ministru koji kontroliše sigurnost. Koji ima mehanizme da podstakne demonstracije, da naredi policiji da ne reaguje na huliganstvo. Državna bezbjednost i tajne službe uvjek su kontrolisali vođe navijača i huliganskih grupa. Njima je očito dat signal da mogu da ruše i pale. To se ne radi po Republici Srpskoj. Zbog čega?“

Još ekplicitniji je u istom magazinu čuveni Fatmir Alispahić. Kolumnista elaborira čitavu zajveru, koja je u stvari kompilacija svih dosad nabrojanih teorija s kojima je u javnost izašla SDA: „Haos u krajevima sa bošnjačkom većinom dugo je najavljivan i organiziran, kako bi se socijalni bunt odveo u krivom smjeru, ka autodestrukciji koja hrani ideju za otcjepljenjem Republike Srpske i stvaranjem tzv. trećeg entiteta, a čime bi Bošnjaci ostali zatočeni u geto.“

„Od popaljenih gradova političku korist će imati samo velikosrpski i velikohrvatski projekti. Bošnjačka javnost će živjeti u panici, sve više prestrašena saznanjem o djelovanju velikodržavnih agenata Srbije i Hrvatske u gradovima sa bošnjačkom većinom. Bila je ovo demonstracija okupacije Bošnjaka“, kaže Alispahić i „razotkriva“ mehanizme u državi koje Srbija i Hrvatska koriste protiv Bošnjaka: „Danas znamo da Beograd i Zagreb imaju svoje agente u Ministarstvu sigurnosti, u Policiji, među bošnjačkim intelektualcima, i ko zna kuda još, u tim tajnim silama koje su preko noći specijalnim komunalnim kamionima dovozili kontejnere pune kamenja, kako bi tzv. demonstranti imali šta bacati.“

Alispahićevu kolumnu prenosi i magazin SAFF, koji se inače tokom cijelih protesta trudi da nemire predstavi kao svjetsku zavjeru izvršavanu rukama ministra sigurnosti, Fahrudina Radončića. Da navedemo samo nekoliko naslova: „Nermin Bise, poznati mostarski novinar: Vidio sam članove Radončićeve stranke kako huškaju paljevinu u Mostaru“, „Inicijativa bh. građana: Tražimo ostavku ministra nesigurnosti Fahrudina Radončića“, „Kako Fahrudin Radončić pokušava iskoristiti proteste građana“.

Tu i tamo propagandna mašinerija spominje još federalnog premijera Nermina Nikšića i predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžiju. No, pošto su njihovi rejtinzi poprilično slabi očigledno ih dežurni „branitelji Bošnjaka“ ne smatraju velikom opasnošću na nadolazećim redovnim ili prijevremenim izborima.

Milorad Dodik zagledan u realnost

OBOJENA REVOLUCIJA: S druge, pak, strane entitetske linije kao prvi se nakon „crnog petka“ oglasio predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik. U izjavi za agenciju Srna vrlo jasno predstavlja „srpsko“ viđenje događaja iz Federacije, koje će postati lajtmotiv izjava svih zvaničnika iz manjeg entiteta. Dodik kaže: „Očigledno je da samo ekonomski i socijalni problemi u FBiH nisu zapalili zgrade tri kantonalne vlade, već je riječ o političkom projektu koji bi trebalo da eskalaciju događaja iz FBiH na neki način transferiše prema Republici Srpskoj.“

Prema njemu je glavni zagovornik „eksporta revolucije“ lider SDP-a Zlatko Lagumdžija, koji „vapi da se u Srpskoj nešto desi.“ „To je njima glavni i definitivni cilj i nesumnjivo je da je taj žal Lagumdžije za problemima u Srpskoj i protestima vidljivo iskazan jučerašnjom izjavom i potvrđuje da stoje i iza ovih protesta“, tvrdi Dodik koju Lagumdžiju identificira kao pokretača federalnih protesta, koji bi se trebali proširiti i na RS.

Iste se subote po tom pitanju oglasio Dodikov nevladini miljenik, čuveni negator genocida, Stefan Karganović iz „Istorijskog projekta – Srebrenica“. Smatra da je u BiH na djelu „obojena revolucija“, koja je od 2000. pomela nekoliko vlada širom Evrope. „Obojena revolucija koja se već više od godinu dana u BiH očekuje, najzad je počela. Ali fundamentalna činjenica koja se mora istaći je to da, nasuprot očekivanjima analitičara, 'promena režima' nije predviđena samo za Srpsku. U toku je puč na teritoriji cele zemlje, koji će obuhvatiti i Federaciju BiH i Republiku Srpsku“, izjavio je Karganović.

Dalje iznosi on teoriju da građani nemaju razloga za nezadovoljstvo, već da su im očekivanja previsoka: „Taj haos, i iluzija 'boljeg života' koju će zapadni mediji i propagandni centri podsticati u svesti široke javnosti, zatim će biti iskorišćeni da bi se instalirala nova ekipa marioneta, ne samo na entitetskom, već i na centralnom nivou.“

Planovi prema zavedenim „zapadnim životom“ Bosancima i Hercegovcima jasni su: „Dalji ciljevi su uvođenje celovite BiH u NATO i njeno potpuno uklapanje u zapadne evroatlantske strukture. Po važećem ustavu to nije moguće bez saglasnosti Vlade Republike Srpske. Zato je prvi korak da se takva kooperativna vlada dovede na vlast. Ubrzo, današnji protektorat - koji tu i tamo, u skromnoj meri, uživa lokalnu autonomiju - pretvoriće se u koloniju pod potpunom kontrolom Zapada.“

AUTOBUSI IZ FEDERACIJE: U vezi s situacijom u Federaciju Milorad Dodik oglasio se i u nedelju 9. februara, nakon sastanka s najvišim zvaničnicima RS i predstavnicima RS u zajedničkim institucijama BiH. Ponovljeni su navodi od subote: „Događaji u Federaciji BiH imaju političku pozadinu i vođeni su od centara moći iz FBiH. Pokušaji da se ti nemiri prebace u Srpsku su vidljivi, ali Srpska je spremna da se suprotstavi bilo kakvom nasilju i „uvozu“ nemira iz FBiH. Mi ćemo pokazati da Republika Srpska ima kapacitet da održi mirnu situaciju. Moja obaveza je da spriječim haos i da nemiri iz Federacije BiH ne uđu u Srpsku. To nije pitanje političke vlasti, nego državnosti Republike Srpske.“

Novog aktera navodne „federalne urote“ usmjerene protiv Srba u diskurs je dodao ministar rada i boračko-invalidske zaštite, Petar Đokić (Socijalistička partija). „Možda je to nekome cilj. Možda u izjavi visokog predstavnika Valentina Incka, po kojoj je uzrok nereda u nefunkcionalnosti BiH, leži krajnji cilj da se u BiH stvori što veći haos i kriza iz koje bi se proizveli stavovi koji bi vodili ka reformi ustavnog sistema BiH,“ rekao je medjima, komentarišući izjavu OHR-a.

Tim je pravcem, da je pobuna u Federaciji zavjera međunarodne zajednice s ciljem da se ukine Republika Srpska, krenuo i Pantelija Ćurguz, šef Boračke organizacije RS. Predstavnik boraca postao je, tradicionalno već u takvim prilikama, glasnogovornik najekstremnijeg pristupa problemu. „Demonstracije u FBiH su još jedan u nizu scenarija pokušaja potpunog destabilizovanja stanja u BiH preko socijalne sfere, čiji se cilj ne može ostvariti ako se to ne desi u Srpskoj“, poručio je Ćurguz. Prema njegovoj teoriji zavjere „neredi u FBiH ne liče na nemire socijalnog karaktera, već na rušilačke demonstracije i stvaranje haosa u kojima bi se proizvela intervencija međunarodne zajednice u smislu neke nove konferencije i revizije Dejtona.“

„Bili su spremni autobusi iz FBiH na određenim pravcima da stvaraju nemire u Republici Srpskoj. Policija Srpske raspolaže tim podacima i pripremila je određene aktivnosti koje bi spriječile destabilizaciju situacije u Srpskoj“, dodao je. Ova je izjava gotovo identična izjavi potpredsjednika SDA, Sadika Ahmetovića – razlika je samo u nacionalnom predznaku huligana i smjeru kretanja autobusa.

BAUK CENTRALIZACIJE: U nedelju se oglasio i Ognjen Tadić (SDS), delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Protesti su prema njemu logičan niz svega što se u zadnjih nekoliko mjeseci dogodilo u Sarajevu. Tadić je tu nabrojao generale Manojla Milovanovića i Novaka Đukića, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH, te istup Zlatka Lagumdžije povodom protesta u FBiH na konferenciji koju je već ranije spominjao Dodik. Nadovezao se i na Inckovu izjavu tvrdnjom da se “želi reći da neko rješenje predstavljaju aktivnosti međunarodne zajednice kroz prošireno prisustvo evropskih vojnih snaga“.

No, najbitniji od svih eresovskih komentara je onaj koji je 10. februara  dao za Srnu Nenad Kecmanović.

Kecmanović ne govori iz perspektive političara nego „stručnjaka“ i „analitičara“ i pruža vlasti ideološko opravdanje svih eventualnih koraka koje bi preduzela da spriječi bilo koji iskaz nezadovoljstva građana u manjem entitetu.

Nenad Kecmanović, ekspert

„Scenario je uvijek isti“, kaže on, „ekipa mladih ljudi iz nevladinog sektora pokrene bunt, a povod treba da bude nepolitički da bi privukao što veći broj ljudi, bez obzira na nacionalne, socijalne, stranačke, generacijske i druge podjele.“ U Beogradu 2000. godine bio je to  "Otpor", kasnije u Ukrajini – "Pora", sad u Federaciji ovu funkciju vrši tuzlanski "Udar". Prema Kecmanoviću ipak će se RS odbraniti jer je u RS-u na djelu mobilizacija izazvana nesigurnošću, koja svoj izvor ima u Federaciji: „Najveća je greška onih koji su organizovali proteste - očekivanje da se nemiri preliju u Republiku Srpsku, odnosno da socijalno-klasno jedinstvo nadvlada etničko-entitetsku podijeljenost i napominje da je sličnih pokušaja bilo i ranije, te da ekonomija zaista uživa primat, ali samo pod uslovom da se ljudi osjećaju bezbjedno.“

„Sve dok se Republici Srpskoj iz Sarajeva, Vašingtona i Brisela bude prijetilo ukidanjem, daljim otimanjem nadležnosti, centralizacijom, ustavnom reformom, revizijom Aneksa 4, 'duhom Dejtona'... ništa se odande neće 'preliti' u Srpsku“, zaključuje Kecmanović.

I ovdje stižemo do suštine srpske varijante „bauka demonstracija“ – prijetnje preuređenja države i u konačnici ukidanja entiteta.

„Možda sve ovo odgovara posvađanim bošnjačkim koalicionim vlastima, koje trpe dramatičnu krizu povjerenja svojih birača i panično traže izlaz u antagonizaciji za Srpskom i Srbima. A možda i takozvanom međunarodnom faktoru, koji u novim sukobima u BiH traži povod za spoljnu intervenciju i nametanje ustavnog preuređenja. Konačno, centralizaciju BiH hoće i jedni i drugi“, kaže Kecmanović.

Centralizacija, dakle, u diskursu srpskih političara i njihovih portparola, postaje ono što je bošnjačkim političarima raspad države – distrakcija, koja treba da odvuče pažnju javnosti od stvarnih problema Bosne i Hercegovine i od stvarnih zahtjeva njenih građana.

Koji za političke elite, odavno već „pomirene“, predstavljaju pravu opasnost.