Devetomjesečno cjenjkanje i prenemaganje oko famozne 'rekonstrukcije' Vlade Srbije kao da je završeno. Za to vrijeme rodilo bi se i zdravo dijete, a kamoli ne jedna sumnjiva i boležljiva vlada.
Jedina – i ne baš tako važna – promjena bila bi da su iz Vlade istisnuti Mlađan Dinkić i dvije njegove ministrice, Suzana Grubješić (europske integracije) i Verica Kalanović (lokalna samouprava i regionalni razvoj), od kojih se i nije vidjela neka korist. Sada Vlada ima 19 umjesto 18 ministarstava, jer su financije i gospodarstvo razdvojeni. Aleksandar 'Gospodar' (kako ga već svi zovu) Vučić vratio je mandat ministra obrane i ostao samo (da samo!) prvi potpredsjednik Vlade. Taj novi nadimak nije bez neke: polovicom 19. stoljeća bio je već jedan Gospodar Vučić (Toma Vučić Perišić), ozbiljan i nezgodan političar u Kneževini Srbiji; danas ima dugu i lijepu ulicu u Beogradu. Jednoga dana, ako Aleksandru uspije što je namjerio, djeca će misliti da se ulica zove po njemu.
Novi ministri zanimljiva su skupina. Za ministra obrane Vučić je postavio Nebojšu Rodića, svoje povjerljivo lice i dosadašnjeg ravnatelja tajne službe BIA; tako je ono najvažnije ostalo u obitelji. Vučić je tjednima inzistirao na kakbirekli nestranačkoj naravi nekih svojih ministarskih kandidata: Lazara Krstića (financije), Tomislava Jovanovića (ugledni profesor Medicinskog fakulteta; prosvjeta), Ivana Tasovca iz Beogradske filharmonije (kultura i informiranje); Vanje Udovičića, uspješnog vaterpolista (sport).
Prije svega, ne treba zaboraviti da u Srbiji ministar – čim ministrom postane – više nije 'nestranački', koliko god to možda bio prije toga (ako je zaista bio): netko ga je predložio i progurao kroz parlament, a to je stranka; netko će ga podržavati, a to je stranka; netko ga može smijeniti, a to je opet stranka.
Zamijenjeno je, dakle, devet ministara. Ovi novi, koje vladajuća koalicija predlaže, zanimljivi su, kažemo. Financije su, kao što znamo, zapale mladog i perspektivnog Lazara Krstića sa sveučilišta Yale, kojega Vučić zove 'sine'; iz toga ne bi trebalo izvlačiti preuranjene zaključke. Gospodarstvo je, pak, pripalo stanovitom Slobodanu Raduloviću, po zanimanju stečajnom upravitelju za kojega kažu da je temeljito upropastio Vršačku pivovaru (iz 1704.) i onda je prodao za pet tisuća eura, što oporba – naravno – nije propustila spočitnuti Vučiću.
Poljoprivreda je, usred dramatičnih prosvjeda banatskih i srijemskih paora koji su istjerali traktore na ceste zbog preniskih otkupnih cijena, pripala Draganu Glamočiću, profesoru Poljoprivrednog fakulteta u Novome Sadu, neka mu je Bog na pomoći. On je upamćen po izjavi da je pojavu aflatoksina u kukuruzu početkom godine pripisao 'klimatskim uvjetima'. Za Vanju Udovičića, vaterpolista, Čedo Jovanović (LDP) u petak je u Skupštini rekao da će kao ministar sporta 'igrati u bazenu s krokodilima, vezanih ruku i nogu'; naravno da je aludirao na nogomet i kriminalni kaos u njemu.
Najzanimljiviji ministar bez sumnje bit će Ivan Tasovac (kultura i informiranje), dosadašnji ravnatelj i menadžer Beogradske filharmonije od koje je uspio napraviti svjetski brand. Njega je predložio premijer Dačić kao također 'nestranačko' lice; nešto mi se čini da će se uskoro ljuto pokajati. Ivan Tasovac je čovjek inteligentan, živahan, s fenomenalnim smislom za humor i respektabilnim moralnim integritetom; ukratko – netko za koga ne bismo nikako pretpostavili da će biti ministar. Nije se, međutim, Ivan Tasovac plašio ni drugih izazova: Filharmoniju je podigao iz groba i sada je zovu na gostovanja u Ameriku i drugdje. Kažu da je Dačiću postavio uvjete: veći proračun za kulturu, slobodan odabir suradnika i slobodne ruke u provođenju kulturne politike. Već se čuju glasovi da je Dačić Tasovca predložio iz razloga populističkih; možda zato što je popularan kao što jeste. Kod Dačićevog izbornog tijela, međutim, popularan nije, jer cajke i narodnjake prezire i to otvoreno kaže. Ako se ne varamo, taj i takav Tasovac neće dugo biti ministar.
Prometni ministar postao je umjesto skandaloznog Mrkonjića (poznatog po romansama sa pjevaljkama) Aleksandar Antić, dosadašnji odmjereni i promišljeni predsjednik Skupštine grada Beograda i to ulijeva stanovitu nadu. U Vladu su ušla i dva ministra bez lisnice: Branko Ružić, hladni socijalist, za poslove europskih integracija, i Aleksandar Vulin, dosadašnji svadljivi šef Ureda za Kosovo, za poslove još nepoznate.
Ivica Dačić se i kroz ovu 'samorekonstrukciju' Vlade provukao uspješno: ostao je i premijer i ministar unutarnjih poslova, izbjegao je nove izbore na kojima se ne zna kako bi prošao pri sadašnjoj euforiji vučićevštine. Neki je rezultat ipak postignut izbacivanjem Dinkića i njegovih Ujedinjenih regiona Srbije: stvari su barem malo pojednostavljene.
Dinkić, međutim, nije ispao iz čamca: imenovan je za potpredsjednika Odbora za suradnju sa Ujedinjenim arapskim emiratima (predsjednik je Vučić). Zašto? Zato što 'naši arapski prijatelji drže do osobnih poznanstava i vole raditi s ljudima koje osobno poznaju', kao se izrazio premijer Dačić. Dok vi ovo budete čitali novi ministri Vlade Srbije prisezat će pred parlamentom. Hajdemo i to vidjeti, neka im je Bog na pomoći.
