Razgovori
Goran Jeras, pokretač i konsultant ebanke u Hrvatskoj
Cilj etične banke nije stvaranje maksimalnog profita, nego maksimalne koristi za zajednicu
07/11/2014 | 10:33
Razgovarala: Žarka Radoja
Etična banka stavlja bankarstvo u potpuno drugu ulogu. To su banke koje ne gledaju samo čistu ekonomsku korist, nego gledaju da projekt osim što je ekonomski održiv, uz to mora imati i pozitivnu društvenu i ekonomsku funkciju, ne smije imati negativne posljedice na društvo u kojem djeluje, poput povećanja nezaposlenosti, socijalne nejednakosti i slično
Photo: Mirela Šavrljuga
Iz frustracije prema klasičnom bankarskom sektoru počeo sam razmišljati kako to ne bi tako trebalo funkcionirati nego na nekim boljim principima: Goran Jeras

Hrvatska uskoro dobija prvu etičnu banku, ebanku, čija je uloga, kako navode osnivači, da radi za zajedničko dobro i osigura pravo na primanje kredita kroz poslovni proces koji se sastoji od prikupljanja sredstava i prenamene tih sredstava u oblike kredita za kulturne, društvene i ekološke projekte. Etične banke kroz svoje aktivnosti potiču društvenu inkluziju, održivi razvoj, razvoj socijalne ekonomije i socijalnog poduzetništva te svijest javnosti o ulozi novca. Ukratko sve suprotno od onoga što smo navikli kod klasičnih komercijalnih banaka.

Jedan od pokretača etične banke u Hrvatskoj, konsultant Goran Jeras predstavio je beogradskoj publici ebanku u Kulturnom centru REX u Beogradu 8. novembra. Ovaj kratak razgovor smo vodili na Zelenoj akademiji na Visu ove godine.  

KONTRA: Zbog čega ste došli na ideju da pravite etičnu banku?

Jeras: Sama ideja je nastala prije četiri godine. Radio sam kao konzultant za komercijalne banke u Nizozemskoj. Kao fizičar zapravo ništa nisam znao o bankarstvu. Slučajno sam završio u tom poslu i kroz njega učio sve o bankama i financijama. Kako je to bilo doba kada je krenula i financijska kriza, pokazalo se da je puno klasičnih bankarskih modela tu krizu dočekalo potpuno nespremno i zapravo sami su bili uzroci krize zbog toga što su radili stvari krivo. To je bio poticaj za promišljanje bankarskih modela. Kako sam kroz to vreme i učio, bio sam otvoreniji i nisam bio opterećen postojećim spoznajama koje se cijelo vrijeme perpetuiraju u klasičnom bankarstvu.

Sve skupa mi se učinilo postavljeno na krivim temeljima, kao što je orijentiranost banaka ne na kreditiranje realne ekonomije nego na ulaganje na financijska tržišta; potpuni nedostatak transparentnosti i ulaganja jer se uopće ne zna gdje banke ulažu novce; ogroman nesrazmjer u primanjima članova uprave u odnosu na primanja ostatka stanovništva. Sve to mi se činilo neprirodnim. Iz frustracije prema klasičnom bankarskom sektoru počeo sam razmišljati kako to ne bi tako trebalo funkcionirati nego na nekim boljim principima. Počeo sam o tome pričati svojim prijateljima, koji su bili u raznim strukama. Neki od njih su se interesirali za slične probleme. Počeli smo istraživati alternativne bankarske probleme i shvatili da neki od njih već postoje i rade, da u Europi funkcioniraju banke koje ne rade na klasičnom bankarskom principu. Počeli smo ih proučavati i dobili neke ideje kako postojeće modele etičkih banaka još možemo dodatno unaprijediti. Tako smo krenuli.

KONTRA: Šta su osnovni principi etične banke?

Jeras: Etična banka stavlja bankarstvo u potpuno drugu ulogu. Cilj takvih banaka nije stvaranje maksimalnog profita nego stvaranje maksimalne koristi za zajednicu, što znači da su to banke koje ne gledaju samo čistu ekonomsku korist, nego gledaju da projekt osim što je ekonomski održiv, uz to mora imati i pozitivnu društvenu i ekonomsku funkciju, ne smije utjecati na okoliš na način da iscrpljuje njegove resurse više nego što su u stanju obnoviti se i ne smije imati negativne posljedice na društvo u kojem djeluje, poput povećanja nezaposlenosti, socijalne nejednakosti i slično. To su osnovni principi ulaganja.

Osim toga, etične banke su u vlasništvu svojih korisnika, što znači da nemaju malobrojne vanjske dioničare koji su zainteresirani samo za profit. Korisnicima pomažu u upravljanju njihovim resursima i transparentne su, što znači da su sva ulaganja, budući da su korisna za zajednicu, ekonomski održiva i ekološki održiva, odnosno javno objavljena. Tako je i sa plaćama zaposlenika koje su također javno dostupne. Po načelima etičnog bankarstva ograničen je omjer između najviše i najniže plaće u banci i on iznosi 1,7 odsto. Posljednja specifičnost je demokratsko upravljanje - etičnim bankama se upravlja uglavnom po principu 'jedan čovjek -  jedan glas', bez obzira na visinu uloženog kapitala što znači da oni koji imaju više novaca ne mogu nametati svoja pravila u poslovanju banaka.

KONTRA: Kad bih ja htela da otvorim račun u etičkoj banci, šta bi mi bilo potrebno?

Jeras: Da bi se uopće mogle koristiti usluge banke, pa između ostalog i otvaranje računa, treba se postati član organizacije koja je vlasnik banke. To je u slučaju Hrvatske Zadruga za etično financiranje. Članom zadruge se može postati ako se uplati zadružni ulog od 2.500 kuna (oko 330 evra) i ukoliko se prihvate načela poslovanja etičnih banaka -  stvaranje solidarne ekonomije u kojoj je poanta u povezivanju i međusobnom pomaganju, a ne samo individualni interes.

KONTRA: Neke od etičnih banaka dosta detaljno proveravaju svoje klijente, u Italiji, recimo, uposlenici odlaze da razgovaraju sa njihovim komšijama. Da li je to rad koji je svojstven takvim bankama ili to zavisi od banke do banke?

Jeras: Ne bih koristio riječ 'provjerava', nego bih rekao 'upoznaje'. 'Provjerava' ima negativnu konotaciju koja pretpostavlja odnos nepovjerenja, dok je etično bankarstvo usmjereno na obrnuto, na odnose povjerenja među sudionicima. Etičnim bankama je itekako stalo da detaljno poznaju svoje klijente, da znaju čime se oni zapravo bave, a ne samo da listaju nekakve papire koji prikazuju njihovo financijsko stanje, njihovo poslovanje u prošlim godinama i slično. To zahtjeva odlazak na teren, upoznavanje ljudi koji vode projekat, koji vode poduzeće, upoznavanje zaposlenika, ljudi kojima se proizvodi prodaju, zajednice u kojoj poduzeće radi i to je ono što omogućava etičnim bankama da procjene da li ta investicija ima pozitivan društveni utjecaj ili nema.  Osim toga im smanjuje rizik jer kad se gleda teoretski što je rizik, rizik je mjera nesigurnosti. Nesigurnost uvijek proizlazi iz nepoznavanja. Što bolje i detaljnije znate projekt, to je rizik manji i zbog toga su etične banke u mogućnosti bolje upravljati rizicima nego komercijalne banke, što onda dovodi do mogućnosti pružanja kredita po nižim kamatnim stopama i po manjem postotku nevraćanja kredita nego što je to kod komercijalnih banaka.

KONTRA: Videli smo kako su komercijalne banke prošle u ekonomskoj krizi, neke do najvećih svetskih banaka je na kraju spasavala država. Kako prolaze etične banke?

Jeras: Etične banke u pravilu prolaze puno bolje. Kako sam živio u Nizozemskoj sedam godina, prva etična banka s kojom sam došao u kontakt je nizozemska Triodos banka. Ona je u doba financijske krize bila najbrže rastuća banka u Nizozemskoj. Rasla je, u prosjeku,  sa godišnjom stopom od 18  posto, dok su od pet najvećih nizozemskih banaka njih tri morale biti spašene, ili kako se kaže bailoutane od strane države. Od preostale dvije - jednu je kupila strana banka, koja je bila bailoutana u matičnoj državi.  Pokazalo se u doba krize da su etične banke puno stabilnije, a tu stabilnost mogu zahvaliti upravo tome što se ne kockaju, što ne ulažu i ne spekuliraju na financijskom tržištu, u financijske proizvode, nego ulažu u konkretne projekte realne ekonomije nad kojima mogu imati neku kontrolu i koje mogu poznavati.

KONTRA: Prema kojim klijentima su etične banke najviše okrenute?

Jeras: Postoje varijacije od banke do banke. Ono što je zajednički nazivnik jeste da su sve te banke krenule od klijenata koji su bili zapostavljeni od strane drugih komercijalnih banaka. To su banke koje su financirale takozvani treći sektor, odnosno udruge, neprofitne organizacije, socijalna poduzeća, sve one koji su orijentirani na stvaranje društvenog dobra, a ne isključivo ekonomski materijalnog. Međutim, budući da su se pokazale uspješnim u tim sektorima, etične banke su se počele širiti i u sektore malog i srednjeg poduzetništva i jedinica lokalne samouprave, pogotovo zadruga i zadružnih saveza. To su tipični klijenti etičnih banaka. U veoma malom broju slučajeva etične banke rade sa korporacijama, zato jer su one često orijentirane samo na profit, a ne na dobrobit zajednica i to ih čini neadekvatnima za financiranje u etičnim bankama.

KONTRA: Kad možemo očekivati otvaranje banke u Hrvatskoj?

Jeras: Ovo je projekt koji radimo već četiri godine. Prve dvije godine su bile usmjerene na pripremanje modela, proučavanje modela, na stvaranje osnovnog znanja. Nakon toga se krenulo u pronalaženje investitora, budući da je po hrvatskim zakonima za osnivanje banke potrebno prikupiti pet milijuna eura. Da bi se prikupio taj novac, pokušali smo otkriti da li u Hrvatskoj postoje zainteresirani klijenti koji bi bili ujedno suvlasnici u etičnoj banci i spremni uložiti taj kapital. Dvije godine smo proveli hodajući po terenu, odlazeći od mjesta do mjesta, od sela do sela i razgovarajući sa raznim organizacijama, poduzećima, poljoprivrednicima... Pokušali smo vidjeti da li bi oni bili zainteresirani. Pokazalo se da je interes neočekivano velik tako da smo u aprilu 2014. osnovali prvu pravnu osobu. To je Zadruga za etično financiranje, koja je u trenutku osnivanja imala najveći broj (101) inicijalnih osnivača u Hrvatskoj. Sada je taj broj narastao preko 300 i budući da smo skupili već dovoljnu financijsku snagu za osnivanje banke krenuli smo u proces dobijanja licence od Hrvatske narodne banke kako bi mogli početi s radom. Očekujemo da ćemo sredinom 2015. moći početi s radom.

Komentari[ 0 ]