Hrvatski premijer Zoran Milanović, dva dana nakon nasilja koje se dogodilo na ulicama gradova Bosne i Hercegovine, odlučio je posjetiti Mostar, susresti se sa predsjednikom Vijeća ministara BiH Vjekoslavom Bevandom. Kako je sam rekao, došao je smiriti strasti i poslati poruku da treba "podignuti strasti za jednu drugu temu, a to je europska putanja BiH".
"Ova i ovakva zemlja (BiH) nema šansi ako ne počne brz postupak prilagođavanja europskim standardima. Ovo što BiH trenutačno ima nije ništa", kazao je Milanović i sa Bevandom obišao spaljenu zgradu Hercegovačko-neretvanske županije i sjedište HDZ-a BiH, gdje ga je dočekao predsjednik te stranke Dragan Čović.
Iako je u Mostaru istog dana spaljena i zgrada SDA, Milanović je nije obišao. Jednako tako, iako je glavni grad BiH Sarajevo i smirivanje strasti u toj zemlji značilo bi upravo odlazak tamo, MIlanović ni to nije napravio. Zato i nije čudo što je na posjetu hrvatskog premijera bilo nekoliko burnih reakcija.
U blic razgovoru novinar i kolumnista “Novog lista” Ladislav Tomičić za Kontru pojašnjava zašto posjet Milanovića nije naišao na dobre reakcije u BiH.
Tomičić: O posjeti Zorana Milanovića Mostaru najbolje govori slika gdje 40 do 50 ljudi ispred zgrade HDZ-a plješće hrvatskom premijeru, takozvanom socijaldemokrati. Odabran je potpuno pogrešan tajming za posjetu i ona će sigurno pomoći nacionalističkim političkim opcijama u BiH da proteste radnika i nezadovoljnih građana okrenu na mlin nacionalističke politike. U istoj funkciji se dogodio i poziv srbijanskog potpredsjednika Vlade Aleksandra Vučića Miloradu Dodiku. Dakle, istog dana smo imali Dodikov odlazak u Beograd i Milanovićev odlazak u Mostar, što sigurno nije dobro za Bosnu i Hercegovinu. Mislim da bi Zoranu Milanoviću sve trebala reći izjava redateljice Jasmile Žbanić koja mu je poručila „Marš kući“.
KONTRA: Zašto mislite da ove posjete nisu dobre za BiH?
Tomičić: Uvijek kad se Hrvatska i Srbija na ovakav način miješaju u bh. pitanja, uvijek, ali baš uvijek je nanesena politička šteta. Devedesetih, kada su Srbija i Hrvatska izvršile agresiju na BiH imali smo potoke krvi, a sad imamo pomoć održanju statusa kvo koji je dugoročno neodrživ, samo što to naši kratkovidi političari ne vide. Ni hrvatski ni srbijanski.
KONTRA: Mnogi mediji i analitičari ove odlaske i dolaske tumače kao strah od prelivanja nemira. Koliko je to u slučaju Hrvatske realno?
Tomičić: Da sam na mjestu Zorana Milanovića sigurno mi ne bi bilo sjevedno gledati ustanak radnika i osiromašenog građanstva u BiH. Situacija u Hrvatskoj je bolja, ali ne toliko da Zoran Milanović ne bi trebao biti zabrinut socijalnim buntom. Mislim da je njegov odlazak namješten tako da on ujedno spriječi i ono što bi se moglo dogoditi i u Hrvatskoj. U pitanju je nepromišljen i nezreo potez hrvatskog premijeru. Najveću štetu njegova posjeta će nanijeti BiH jer će omogućiti nacionalistima da kanaliziraju prosvjede radnika i nezadovoljnih građana onako kako oni žele, a što žele znamo – ljude u nacionalnim torovima odakle ih ne puštaju da izađu.
KONTRA: Čini se da ovi protesti pokazuju da etnička komponenta ipak počinje da se urušava. Da li moguće građane još dugo držati u tim tzv. nacionalnim torovima?
Tomičić: Naravno da je moguće. Oni su u njima, samo je posao zadržati ih tu. Neke poteze u tom smjeru smo već vidjeli. HDZ BiH je pozvala Hrvate, karikiram, da ne nasjedaju na proteste, a u Bijeljini smo vidjeli organiziran kontra prosvjed na kojem se uzvikivalo ime Ratka Mladića. S obzirom da su ljudima u BiH gdje dominiraju hrvatska i srpska komponenta, te nacionalne politike vrlo bliske, a uostalom i bošnjačkoj komponenti, mislim da nije problem kanalizirati to u krivom smjeru.