Razgovori
Intervju: Olivera Trajkovska
Pomor slobodnog novinarstva u Makedoniji
02/05/2013 | 11:27
Razgovarala: Žarka Radoja
U Makedoniji je svako ko vidi drugim očima ili izdajnik, ili sluga opozicije, tako da i nije više neka fora. Umorni smo od te primitivne kampanje, kaže za KontraPRESS makedonska novinarka Olivera Trajkovska.
Photo: Lična arhiva
Olivera Trajkovska

U Makedoniji je početkom aprila nastradao novinar Nikola Mladenov, osnivač i vlasnik lista „Fokus“ jednog od retkih medija koji su kritički pisali o vlasti. Mladenov je bio simbol istraživačkog novinarstva u Makedoniji, a zvanična verzija kaže da je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Nakon njegove smrti, list je prestao da izlazi, a novinari su dobili otkaze. 

Komesar za proširenje Europske unije Stefan Fuele u poseti Makedoniji nakon lokalnih izbora poručio je da se slika države ne poboljšava, ni u Briselu, ni u državama članicama EU. Prethodno je već jednom otkazao dolazak zbog, kako je naveo, razočarenja "nedostatkom napretka i želje da se okonča politička nestabilnost".

U poslednjem izveštaju Reportera bez granica, Makedonija je najlošije plasirana zemlja u regiji po pitanju medijskih sloboda. Jednako tako, dan kad objavljujemo intervju stigao je izvještaj Freedom House o slobodi medija u svetu i po njemu je Makedonija opet najniže rangirana zemlja u regiji – nalazi se na 120 od 197 mesta u delimično slobodnim zemljama. 

O stanju u medijima te da li ima i kakvog otpora u Makedoniji po tom pitanju, govori jedna od vodećih makedonskih novinarki Olivera Trajkovska. Trajkovska je uređivala i vodila političku emisiju na Alfa televiziji „Win Win“ koja je početkom godine skinuta sa programa. Sada se emituje na 24 Вести.

KONTRA: Zašto je ukinuta vaša emisija?

Trajkovska: O ukidanju emisije sam na Božić saznala na jednom portalu, pa sam zatim od menadžera dobila potvrdu da ju je kupio beogradski "vlasnik" Veselin Jevrosimović (prethodno se pojavio u vlasništvu WAZ izdanja, mislim da je fini dečko koji čini uslugu da se pokrije direktno vlasništvo vladajuće partije). Moja emisija je produkcijski proizvod, pa je bilo lako SMS-om zatvoriti priću. Stanje je toliko očajno da se nema gdje, kad vas vlast ne "priznaje", a meni za sedam godina apsolutno niko iz vlasti nije sjeo u emisiju, onda ste obilježeni. Ostalo je još malo prostora, jedna televizija koja ima skromnu pokrivenost jer je na samo nekoliko kabelskih operatera.  Nadam se da ćemo izdržati. Alfa TV je vlasništvo prodala za 150.000 eura.

KONTRA: Freedom House i Reporteri bez granica su objavili svoj izveštaj i u njemu je Makedonija pala za čak 22 mjesta, na 116. Šta ju je dovelo u tu situaciju?

Trajkovska: Na rangiranju Reportera bez granica 2009. Makedonija je bila na 34-om mjestu, pa je to pad za 82 mesta, što govori kakav se "pomor" slobodnog novinarstva desio za samo četiri godine! Tada sveže izabrani predsednik Gorge Ivanov, negodovao je da se ta pozicija 34 mora korigovati na bolje, danas 116 mesto, Predsednika sada nigde nema bar da primeti trend stravičnog urušavanja profesije. Naš medijski prostor dugo je bio "bolešljiv" i zbog nas iznutra jer smo bili neartikulisani za organizovano djelovanje, ali ovaj sramotni rezultat nije samoubistvo, nego sistematski doturane smrtonosne doze političkog polonijuma makedonskih vlasti. Reč ‘uticaj’ nije više u rečniku, direktno posedovanje mimo zakona (dve najgledanije nacionalne televizije poseduju lideri partija koji su u vladajućoj koalicii), milioni eura (niko ne zna tačno koliko) za vladine reklame što je razorilo tržište i "kidnapovalo" oglašivače koji se u strahu od svemoćne vlade reklamiraju tamo gdje i sama vlada, skandalozno zatvaranje najgledanije televizije koja je održavala balans, prodaja vlasništva nemačkog medijskog koncerna WAZ u tri novine koje su danas vladina oglasna tabla…

KONTRA: U decembru 2012. godine vlast je na nasilnički način izbacila novinare iz Sobrania, zatim opoziciju, da bi sami izglasali budžet. Da li se danas osjete posljedice takvog ponašanja vlasti?

Trajkovska: Nadam se da vaši čitaoci imaju iskustva iz ratnih dana kako huškačko novinarstvo proizvede za kratko vrijeme veliki spisak neprijatelja. Polako sa klimaksom ove patriotske kamarile postaje privilegija bit na spisku izdajnika! Sebe izdali nismo, a ovde drugo i ne možeš izdati! Eurointegracije spavaju, evo rekorderi smo, sedam godina sa kandidatskim statusom! Ime izdati ne možemo, jer se mi i zovemo FYROM! Ovde svako ko vidi drugim očima ili je izdajnik, ili sluga opozicije, da i nije neka fora, umorni smo od te primitivne kampanje.  

KONTRA: Kako bi mogli nazvati stanje u Makedoniji nakon tih dešavanja?

Trajkovska: Kao “redovno – vanredno” stanje! Prije ove krize buktala je opasno osmišljena kriza vladinih partnera makedonske i albanske partije za zakon o braniteljima koji je blokiran sa 15.000 amandmana. Bio je to fingirani rat za glasače patriote. Onda je došla proslava albanske zastave, Skoplje je bilo preplavljeno crnim orlima, došli su premijeri Albanije i Kosova Sali Beriša i Hašim Tači, kao kod kuće objavili ujedinjeni albanski prostor, a naš premijer je zbrisao za Ameriku! Pa je došao predsednik Srbije Tomislav Nikolić, i on je slavio neku srpsku bitku u Makedoniji! Vlada je preživela svako poniženje, jer politiku propagandistički možete modelirati, ali kad je opozicija dirnula u svetost državne aždaje, a to je novac, onda su izgubili kompas, jer bez zaliha za trošenje i zaduživanje oni teško mogu preživjeti i jedan fiskalni kvartal, a da se sve ne uruši i vidi opasna dužnička spirala. Ipak sve nakon 24. decembra ima miris opasnog makedonskog rata “do istrebljenja”. Mi ili vi! Albanski politički kampus otvoreno se distancira, kao, ovo je vaš rat, ali ovaj sukob ima dublje posljedice, on svakog dana hrani onaj ubistveni motiv za osvetu. Kad nemate institucionalni odgovor, kad nema odgovornosti i dijaloga, taj nagon za istrebljenje protivnika postaje vezivno tkivo političkih formacija i njihovih pristalica, a to oblikuje i javni govor. Mediji su transmiteri te inficirane retorike. Danas reći da je vlast nedemokratska je kao da ništa niste rekli, ona ubrzano postaje jedan anksiozni režim koji afektira svakog dana. 

KONTRA: U regiji mediji manje više imaju slične probleme – netransparentnost vlasništva, mešanje države i tajkuna u uređivačku politiku, te zatiranje novinarskih sloboda i srozavanje profesije na najniže grane. Kakva je situacija u Makedoniji?

Trajkovska: Baš mi je žao za region što sebi postavlja ova pitanja, mi smo se tih muka rešili. Šalim se! Sve je isto samo je intenzitet, forma i pojavnost u različitim nijansama. A, da i različita percepcija javnosti i njena moć za sumnju koja kompromituje te administrativne brakove. Makedonska javnost je tako dugo silovana, da danas kao preparirana ptica nemoćno gleda i ne veruje, a bogme piplmetri pokazuju da u udarnim terminima postaje verna turskim serijama koje po četiri zaredom idu u toku samo jedne večeri!

KONTRA: U poslednje vreme vlast otvoreno optužuje novinare poimence za zastoj u evrointegracijama i situaciju u zemlji. Da li se i na koji način novinarska struka s tim nosi?

Trajkovska: Sindikat nema snage, a menadžment u medijima ne voli da uredimo svoje odnose. Društvo novinara uletelo je i u jednu vladino-evropsku avanturu za dekriminalizacijom klevete. To je bio uslov Evropske komisije za pozitivan izveštaj, ali se pretvorio u opasnu kaznu. To što kleveta nije krivično delo danas košta 27.000 eura, a ako se izvinite javno, možda vas i ne tuže! Tih 27.000 kaskadno dele novinar, urednik i vlasnik što pojačava cenzuru i direktan pritisak vlasništva nad uredništvom. To je vizirala Evropska komisija, prihvatilo Društvo novinara, a obradovala se naša domišljata vlada.

KONTRA: Da li sindikat ima ikakvog uticaja i kakva je uloga Društva novinara koje je objavilo i cinično javno „izvinjenje“ premijeru?

Trajkovska: Kokoška ili jaje? Kakve su to sitnice kad se lepo može ukinuti, zatvoriti ili kupiti medij. Cena je, kao što rekoh, niska, a ucena jaka! Većina slobodnomislećih ljudi je na portalima, oni su mala oaza slobode gde su otišli glavno novinari iz ugašenih medija.

KONTRA: Da li građani, nakon svega, imaju poverenje u medije?

Trajkovska: Kad sve u toj velikoj slici o državi, koja ima ideju za sebe, truli, svaki parametar ide dole, okruženje se menja, a mi smo kao kornjače sa Galapagosa, životno i finansijski posvećeni prošlosti, bez političke snage da se propitujemo za bolne korake koji nam nude šansu promišljati svoju budućnost, podele su neminovne! Neuspeh nas pretvara u malu baru, a potpuno autistični politički igrači sebe vide kao krokodile. Taj nesrazmer najpre je doneo apatiju, ali danas već imamo jedan opasni klijentelizam. Dovoljna je partijska knjižica, a onda ste u toboganu, marljivo skupljate glasače, a partija vam zahvalno uzvrati. To je baš uzelo maha.

KONTRA: Evidentno je da Makedonija nema problem samo sa međuetničkim tenzijama, nego i sa dubokom političkom podeljenošću. Šta je razlog takve podeljenosti društva?

Trajkovska: Čini se da su ljudi realni, pa u stanju ovakvog dnevnog presinga znaju da je ta nova alternativa nemoguća. Ipak, sadašnja opozicija već sedam godina još nije dobila prednost u anketama, dakle neka je karika pokidana ozbiljno. Vlada mišljenje, a vlast se time hrani u enormnim dozama tv spotova, da lider opozicije Crvenkovski mora da ode i oslobodi stranku da se reformiše i pripremi za predstojeće izazove. Nekako zvuči sumanuto, da je njegov cilj da konačno pobedi Gruevskog i ostavi svojim naslednicima da vladaju. Onda zaista, ta njegova "deca" koju nam ostavlja da vladaju moraju biti sposobni to preuzeti na izborima direktno, bez političkog starateljstva Crvenkovskog.

KONTRA: Da li onda možemo reći da je politička scena zasićena dosadašnjim igračima i da je, možda, vreme za novu stranku. Imaju li birači alternativu?

Trajkovska: Taj grandomanski projekat "Skoplje 2014" pojeo je sav naš urbani duh, kolabirao je društvenu scenu, ali arhitektura je kao zapis ljudskih duša i misli, svedočanstvo o nama, pa eto, ovo je najbolji i najskuplj dokaz (neki kažu 500 miliona eura, a vlasti, eto, ne govore koliko je u to uloženo) ko je bio ovaj što je vladao i gde smo bili mi, pa je on ovako drsko vladao i instalirao bronzano- antički identitet umirujuće nacije! Mislim da polemika oko te frankenštajnovske parodije izlivene u bronzi još u akutnoj fazi, pa većina ljudi nema distancu da shvati svu štetu koja je državi napravljena. Ipak, to je implant, kad se upristojimo jednog dana naš ce trg biti negde drugde, to će ostati za fotografiranje turista jer zaista liči na filmski grad!

KONTRA: Vlast već više godina provodi i kulturocid, pokušavajući da izgradi vještački identitet nacije na falsifikovanim mitovima. Skoplje sve manje liči na grad, a sve više na scenografiju za sve vrste teatra. Nakon lokalnih izbora deseci novih spomenika su postavljeni u Skoplju. Koliko takav urbanistički haos odgovara političkoj sceni?

Trajkovska: Otpor postoji, ali i simpatije! Kako to ne staje, svakog dana nov aneks, novi milioni, zamislite ograda na jednom običnom malom mostu košta 1,7 miliona eura, tako ljudi postaju besni da ipak ovo ozbiljno liči na veliku praonicu novca. Nadam se da će se jednog dana sve i dokazati.

KONTRA: Makedonija je u sve većim dugovima, društvo je podeljeno, imate jednu od najnižih prosečnih plata u regiji. Situacija sa Grčkom još nije rešena. Da li premijer Gruevski može da kontroliše situaciju?

Trajkovska: Deprimirajuće je kad u sedmoj godini vladavine, a od mandata ima još dve i po, se mi pitamo drži li konce u rukama?! Paradoksalno, još uvek da, ali to postaje jako skupo i deluje pomalo kao lavirint kroz koji se baulja. Osećaj da je protivnik za petama činiće vlast još drskijom, brutalnijom i skupljom, to je cena zavodljivosti nacionalizma, lažnog patriotizma i populizma. Ova će godina zasigurno napraviti veliku fakturu za sve strane u političkom procesu. Ko će platiti zna se, ali biće papreno!

KONTRA: Da li postoji otpor prema svemu što se dešava?

Trajkovska: Ne prema svemu, ali taj otpor se povećava se više i više. Ljudi ne mogu da prežive više ni sa 300 evra. Jedino to može da bude okidač za pravi otpor. Zaista je neverovatno gde smo stali. Bugarska je članica EU i već je neprijatna prema Makedoniji, o Grčkoj da ne govorim, Crna Gora nije bila država kad smo mi dobili kandidatski status, a sada pregovara za članstvo, Srbija bi mogla od juna… Gde smo se izgubili? U prevodu sa starogrčkog valjda.

Komentari[ 2 ]