Tražioce azila i migrante u Srbiji vređa, zlostavlja i iznuđuje policija, deci bez pratnje uskraćuje neophodne posebne mere i sve ih po kratkom postupku vraća u Makedoniju, navodi se u izveštaju nevladine organizacije Human Rights Watch (HRW) objavljenom u sredu, 15. aprila.

Objavljene informacije nisu ništa novo za ljude koji su se makar na kratko bavili ovom problematikom. No, i pored toga, Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije na izveštaj je reagovalo na poprilično problematičan način, navodeći „da se migranti dosad nisu žalili srpskim vlastima zbog navodnog maltretiranja“.

MUP Srbije, koji, kako navodi HRW,  nije pristao na sastanak s njima pre završetka izveštaja, demantovao je navode te organizacije tvrdeći da iskazi migranata nisu podržani "činjenicama i dokazima koji bi doprineli utvrđivanju konkretne odgovornosti zaposlenih u policiji i graničnoj policiji".  Zbog toga smo razgovarali sa Eminom Ćerimović iz HRW, koja je istraživala slučajeve migranata u Srbiji za pomenuti izveštaj.

“Mislimo da je velika šteta što je MUP, umjesto da sprovede istragu o veoma ozbiljnim navodima o nasilju policije, iste odbacio kao neosnovane i netačne. Nadali smo se da ćemo imati priliku ući u konstruktivnu diskusiju sa predstavnicima Ministarstva o tome koje je korake potrebno preduzeti kako bi se spriječilo svako buduće zlostavljanje te kako bi se počinioci priveli pravdi.

Napominjemo da smo MUP-u u više navrata upućivali molbu za sastanak, te molbe za priliku da razgovaramo o navodima koje smo zabilježili. U nekoliko navrata smo i pismenim i telefonskim putem pokušavali stupiti u kontakt sa Ministarstvom, međutim, bez uspjeha. Ministarstvo se do dana objave izvještaja nije oglasilo na naše pozive i molbe.

Također, napominjemo da smo u tri navrata posjetili migrante koji sklonište pronalaze u napuštenoj tvornici Ciglana u Subotici, te da smo prikupili zasebna, a opet podudarna svjedočenja tokom svake od te tri misije. Isto važi za svjedočenja koja smo prikupili u Beogradu, kao i u ostalim dijelovima Srbije. Stojimo iza naših saznanja te pozivamo zvaničnike MUP-a da stanu u kraj svakom nasilju policije i da promptno sprovedu istragu o navodima zlostavljanja iznijetim u izveštaju Human Rights Watch-a.”

Migranti u Srbiji spavaju na otvorenom (foto: HRW)

KONTRA: U izveštaju se vlastima Srbije savetuje na koji način mogu da umanje probleme. Da li nakon odgovora MUP-a Srbije očekujete da se neki od problema reše?

Ćerimović: Da, svakako. Human Rights Watch i dalje urigira MUP-u da učini slijedeće:

1. Odmah stati u kraj policijskom zastrašivanju i nasilju, te sprovesti istragu o zlostavljanju i počionioce privesti pravdi. Zvaničnici bi trebali jasno staviti do znanja da će policijski službenici odgovarati za vrijeđanje, nasilje i iznudu.

2. Izdati jasne smjernice policijskim službenicima o tome da trebaju sa tražiocima azila i migrantima postupati sa poštovanjem i na način dosljedan obavezama po pitanju ljudskih prava, te da ih nikad ne bi trebali deportovati po kratkom postupku.

3. Pružiti  migrantima i tražiocima azila zaštitu kakva im pripada prema međunarodnom pravu i zakonima Srbije. 

KONTRA: Da li ste pokušavali da stupite u kontakt sa drugim institucijama u Srbiji i eventualno ukažete na probleme?

Ćerimović: Tokom našeg boravka u Srbiji, susreli smo se sa predstavnicima Komesarijata za izbeglice i migracije Vlade Srbije, Zaštitnikom građana RS, kao kao i sa predstavnicima nevladinih organizacija, agencijom UN-a za izbeglice UNHCR, te Delegacijom Evropske unije (EU) u Srbiji. HRW je ukazao na problem prilikom sastanka sa Zaštitnikom građana, kao i sa Komesarijatom za izbeglice i migracije. Human Rights Watch planira stupiti ponovo u kontakt sa MUP-om Srbije kao i sa drugim predstavnicima vlasti Republike Srbije kako bi zajedničkim naporima stali u kraj policijskom zastrašivanju. Pored toga, Human Rights Watch urgira da Evropska unija zahtijeva od vlasti Republike Srbije da riješe ove probleme.

KONTRA: Odnos prema migrantima u celoj regiji je problematičan. Ipak, u razgovorima sa migrantima oni kao najproblematičnije pominju Srbiju i Makedoniju. U čemu se Srbija izdvaja?

Ćerimović: Srbija doživljava ubrzan porast broja migranata koji pokušavaju stići do sjeverne Evrope preko Srbije, te tražilaca azila. Prema službenim statističkim podacima, tokom 2013. se za traženje azila prijavilo 5.066 lica, a tokom 2014. njih 16.490, što je porast od 225 posto. Tokom naše misije u Srbiji zabilježili smo da policija vrijeđa i zlostavlja migrante i tražioce azila, uključujući tu nasilne napade, prijetnje i iznude, protjerivanje u Makedoniju, te uskraćivanje neophodnih posebnih mjera zaštite za djecu bez pratnje.

Ciglana u Subotici (foto: HRW)

KONTRA: Kakvo je stanje sa drugim zemljama u regiji?

Ćerimović: Human Rights Watch je u januaru 2015 godine obavio istraživanje o tretmanu migranata i tražilaca azila u Makedoniji. Istraživanje je još uvijek u progresu te je suviše rano komentarisati situaciju koju smo zabilježili u Makedoniji.  

U saopštenju koje je HRW podnio Komitetu za ljudska prava UN-a o Hrvatskoj navodi se se da su specifične mjere zaštite prema djeci bez pratnje neadekvatne u Hrvatskoj. Takodjer, u istom dopisu se napominje da je HRW zabrinut što Hrvatska trenutno, uz finansijsku pomoć EU, gradi objekat za djecu bez pratnje u okviru Prihvatilišta za strance u Ježevu, koje je objekat zatvorenog tipa za odrasle migrante. Zabrinjava nas to što bi djeca evenutalno mogla biti pritvorena u ovaj centar te smještena sa odraslim osobama koji im nisu srodnici.

Pored Hrvatske, Srbije, i Makedonije, Human Rights Watch je obavio istraživanje o situaciji u Bugarskoj, te Grčkoj.

KONTRA: Da li i kakve posledice Srbija nakon ovog izveštaja može imati u procesu evrointegracija?

Ćerimović: Srbija je kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji i aktivno učestvuje u Procesu stabilizacije i pridruživanja, što je korak na putu ka članstvu. Srbija treba da iskoristi Proces stabilizacije i pridruživanja kako bi poboljšala stanje ljudskih prava u Srbiji. Vraćanjem lica po kratkom postupku krše se i zakoni Evropske unije vezani za pravo na traženje azila, zaštitu od proterivanja, te proceduralne zaštitne mjere pri vraćanju neregularnih migranata. U skladu sa Procesom stabilizacije i pridruživanja, zahtijeva se da se slijede određeni uslovi kada su u pitanju njen sistem azila i postupanje sa migrantima. U izvještaju Evropske komisije o napretku za 2014. od Srbije je traženo da unaprijedi proceduru azila tako da ona bude u skladu sa standardima EU.  

KONTRA: Izveštaj koji je HRW objavio je veoma potresan. Bili ste u centrima za azilante. Kakvi su uslovi života?

Ćerimović: Posjetili smo pet centara za azilante u Srbiji, uključujući centar u Bogovađi, Banji Koviljači, Sjenici, Tutinu, te Krnjači. Iako su uslovi života veoma siromašni, u smislu da je veći broj osoba smješten u jednoj prostoriji, mogli smo također zabilježiti da se u istim centrima za osobe koje su tu smještene, obezbjeđuju topli obroci tri puta dnevno, te da imaju pristup zdravstvenoj njezi. Osobe koje su smještene u centre za azilante, a sa kojima je HRW obavio intervjue, nisu se požalili na kršenje svojih prava niti na loše postupanje uposlenika centara, tj. uposlenike Komesarijata za izbeglice i migracije Vlade Srbije. Human Rights Watch je zabilježio da se Komesarijat za izbeglice i migracije trudi da tražiocima azila obezbijedi adekvatan smeštaj. Problem nastaje kada policija odbije da registruje namjeru za traženje azila bez koje upravnici centara ne mogu primiti tražioce azila. Kao posljedice toga, HRW je sreo porodice i djecu bez pratnje koji su spavali napolju, na ledenoj hladnoći.

Foto: HRW
KONTRA: Ko su ljudi koje ste sretali u migracionim centrima i oko njih? 

Ćerimović: Većina ljudi koje je HRW intervjuisao su bili Sirijci i Afganistanci, uključujući i djecu bez pratnje, koji bježe od rata i progona.

Najupečatljivija slika mi je bila prilikom jedne od posjeta Centru za azilante u Bogovadji. Zatekla sam pet dječaka bez pratnje – najmlađi je imao 14 godina. Rekli su mi da su pješke hodali zadnjih 11 dana te da su noć proveli na kiši i u hladnoći ispred centra. Promrzli su. Taj dan su temperature bile veoma niske i padala je kiša. Nije nam bilo dozvoljeno da ih intervjuišmo u Centru pa smo ih jednog po jednog uveli u naš automobil, gdje smo obavili intervjue. Bilo mi je jako teško vidjeti ih kako drhte od hladnoće, a onda, nakon što sam zabilježila njihovo svjedočenje, poslati ih ponovo van, na kišu.

Isti taj dan sam razgovarala sa upravnikom Centra i molila ga da smjesti tu djecu u centar. Odgovor je bio da on to ne može da učini jer je došla naredba od MUP-a da se niko ne može smjestiti u Centar bez potvrde o izraženoj namjeri za traženje azila.

Kada smo pitali policajca koji je raspoređen u Centar kako bi zabilježio namjere, zašto nije zabilježio tu djecu – te još jednu porodicu koju smo zatekli sa veoma malom djecom, rečeno nam je da on ima vremena da registruje samo 15 lica dnevno, a da se ponekad pojavi i njih do 50. U procesu registracije u ovoj fazi, policijski službenik treba da popuni jednostavni formular u kom se nalaze samo najosnovniji podaci, i ne treba da radi kompletnu obradu niti da donosi rješenja po zahtjevima. Za obavljanje tog procesa potrebno je samo nekoliko minuta.

Druga situacija, koju bih pomenula kao jako tešku, desila se prilikom jedne od posjeta napuštenoj tvornici Ciglana u Subotici gdje smo sreli dvije porodice sa veoma malom djecom. Bio je početak decembra, temperature su bile ispod nule, a oni su tako spavali na ciglama zbijeni jedni pored drugih pokušavajući održati toplotu. Najmlađe dijete imalo je svega tri godine.

KONTRA: Jug Evrope je već godinama na udaru desetina hiljada emigranata koji pokušavaju da se dokopaju boljeg života. Svako malo čujemo vesti o broju nastradalih migranata. Uz objavu izveštaja o Srbiji, stigla je i vest da je na putu prema Italiji živote izgubilo preko 400 migranata. Samo nekoliko dana kasnije, utopilo ih se još 40. Koliko je “tvrđava Evropa” odgovorna za situaciju na njenom jugu?

Ćerimović: Human Rights Watch neprekidno poziva Evropsku uniju da preduzme mjere kako bi spriječila pogibije na putu ka Evropi. U četvrtak je opendemocracy objavio članak kojeg su napisali Bill Frelick (direktor odjeljenja za izbjeglice pri HRW) i Judith Sunderland (zamjenica direktora za Centralnu Aziju i Evropu) o kršenju ljudskih prava od strane Evropske unije nad migrantima i tražiocima azila. 

**************************

U zaključku, koji je Kontrapress preveo u svetlu još jedne tragedije u Mediteranu, autori pišu: "Da su zemlje članice EU-a istinski zainteresovane za deljenje tereta sa državama koje su uz ratnu liniju Libana, Turske i Jordana, odgovorili bi velikodušno na molbe UNHCR-a od decembra 2014. godine da je potrebno  130.000 mesta za preseljenje sirijskih izbeglica. Od 12. marta samo su Nemačka (30.000) i Švedska (2700) ispunili obećanja; ostalih 26 država zajedno je obećalo 5.438 mesta (...) Umesto izbegavanja i preusmeravanja odgovornosti, EU treba da popravi aktuelni pristup podeli odgovornosti, koji stavlja nepravedan teret na države na spoljnim granicama EU. Treba takođe uspostaviti učinkovitiji sistem za obradu zahteva za azil, izdavati više humanitarnih viza i umanjiti ograničenja na spajanje obitelji. No, prvi imperativ je da se spasi život. Neuspeh EU da uloži potrebna sredstva i napore za traženje i spašavanje migranata u širokom pojasu Mediterana je neoprostiv i treba ga ispraviti odmah." (prevod: Ž.R)