Razgovori
Intervju: Luko Brailo
Vlast pokušava slomiti Dubrovnik
27/04/2013 | 21:12
Razgovarala: Žarka Radoja
Onoga trenutka kad slomi Dubrovnik kao najpoznatiji hrvatski grad prema vanka i kad donese zakon o strateškim investicijama, sistem domino efekta ide neslućenom brzinom, kaže novinar Luko Brailo.
Luko Brailo u majici na kojoj piše „Vodite računa o privatnom, a zanemarite opće interese“.

Dubrovnik je u centru pažnje poslednjih mjeseci zbog referenduma o izgradnji apartmanskog naselja na brdu Srđ poviše grada. Dubrovačko proljeće, kako se često naziva vrijeme skupljanja potpisa za referendum u veljači ove godine, pokazalo je da to nije uspavani ni umrtvljeni grad. Naprotiv, jer je Dubrovnik, poslije Zagreba i slučaja „Varšavska“, drugi grad u kojem su se građani u velikom broju  pobunili protiv bahatosti lokalne vlasti povezane sa krupnim kapitalom.

Dubrovnik već godinama luta u turističkom usmjeravanju, grad je mimo sezone potpuno mrtav, a pokušaj dovođenja svjetske elite nije baš urodio plodom. Jedina stvar koja je „uspjela“ jesu kruzeri kojih ima sve više. Toliko da se već krajem aprila ne može lagano ušetati u Stari grad, nego se treba čekati u redu. Ljeti, kažu stanovnici Grada, gužva bude tolika da se ne može uopće kretati po Stradunu.

O dubrovačkom buđenju,  pravcu razvoja grada, odnosu vlasti prema gradu i građanima i novoj borbi za slobodu koju je Dubrovnik baštinio vijekovima, razgovaramo sa novinarom Lukom Brailom, nekadašnjim dugogodišnjim dopisnikom Slobodne Dalmacije, novinarom Feral Tribunea, Novog lista i aktualnim članom Izvršnog odbora Hrvatskog novinarskog društva ... Brailo se na intervjuu u sunčano dubrovačko prijepodne pojavio u majici sa natpisom iz  vremena Dubrovačke republike „Vodite računa o općem, a zanemarite privatne interese“,. ali prilagođenom sadašnjem trenutku „Vodite računa o privatnom, a zanemarite opće interese“.

KONTRA: Zanemarujući te javne interese, gradonačelnik je dva dana pred referendum pozvao ljude da ne izadju na referendum, odnosno gostujući u emisiji Hrvatskog radija izjavio je da je neizlazak na referendum  aktivno učestvovanje u referendumu. Šta mislite o ovoj izjavi?

BRAILO: Ta izjava je samo jedan u mnoštvu koje je gradonačelnik dao zadnjih godina. Nije me iznenadila zato što je poslednjih godina gradonačelnik po pitanju golfa toliko nedosljedan, da je zapravo postigao jednu fantastičnu razinu vlastite dosljedne nedosljednosti. To je naprosto nemoguće. Ne volim upirati prstom u jednog ili dva čovjeka, nikada nisu  sami u bilo kojoj situaciji, nikada nisu samo oni krivi, ali koliko godina već pratim temu golfa kao novinar, mogu sasvim pouzdano reći da je cijeli slučaj oko referenduma, izjašnjavanja i pravljenju golf projekta problemom i u Dubrovniku i u Hrvatskoj pa i šire, gospodin Vlahušić sam pridonio u ogromnoj mjeri. On je na prošlim lokalnim izborima 2009. godine, na temi garaže tukao prethodnu gradsku HDZ vlast. Uz garažu, i obećanje o raspisivanju referenduma,  zasigurno je osvojio jedno 30 posto mandata. Garaža je bio prvi dubrovački i jedan od prvih slučajeva privatno – javnog partnerstva u Hrvatskoj u kojemu smo mi kao javni partner, odnosno Grad Dubrovnik izgutali i sad imamo tamo 50 miliona kuna gubitaka i bankrot.

Onoga trenutka kad je sjeo u gradonačelničku fotelju, promijenio je retoriku po pitanju golfa. Počeo je pričati kako  nikada nije obećavao referendum, a obećao ga je 13. svibnja 2009. u hotelu Excelsior i to je bio jedan od nekoliko puta što ga je obećao.

Onda je izmislio da će se voditi nekakva golema javna rasprava koju je on zvao „trajni referendum“ koju hrvatsko zakonodavstvo ne pozna. Pa je onda jedno vrijeme ušutio, pa je taj projekat koji nije prošao sve državne instance predstavljao u SAD. Naposlijetku je promijenio retoriku kad se vratio iz Izraela i kada je u Dubrovniku imao sastanak sa Aronom Frenkelom (investitorom Razvoj golfa“ op.a.). To je bio prijelomni trenutak. Kad povežem sve te njegove izjave od onda do danas, od čovjeka koji je obećavao da će građanima omogućiti neposredno izjašnjavanje pretvorio se u takvog zagovornika tog projekta, da se ne zna je li gradonačelnik ili njihov PR menadžer.

KONTRA: Dakle, Vlahušić je svojm nedosljednošću isprovocirao revoluciju u Gradu?

BRAILO: Apsolutno. Dosljednom nedosljednošću u odnosu na pitanje razmatranja svih apsekata golf projekta je Vlahušić definitivno kreirao i proizveo ovaj slučaj koji se događa. Meni je to i dalje frapantno i zbog nekih drugih stvari. To što je Sanaderova vlada podržavala golf to znamo. U to doba SDP i HNS su podnosili ustavne tužbe protiv famoznog zakona o golfu, tukle su Sanaderovu vlast  skoro svuda  zbog toga. Ti isti ljudi, kada su došli na vlast u gradu i državi, pretvaraju se u najveće zagovaratelje tih sumnjivih megaprojekata. Da se razumijemo, investitori rade svoj posao, oni se ne bi ponašali ovako da im gradska i državna vlast nisu dopustili. Ostavimo investitore po strani. Ali i gradska i državna vlast uporno pričaju kako su svi ti planovi, sve te procedure prošle bez greške, gotovo idealno. To nije točno. Mene kao građanina i novinara to mnogo nervira i smeta. Od 2006. te udruge su šest godina čekale odgovor od Ustavnog suda za ocjenu ustavnosti planova koji su doveli do ovoga. Nakon šest godina im je odgovoreno da Ustavni sud to izuzima iz svoje nadležnosti i sve prebacuje na Visoki upravni sud. Uporno to forsiraju.

Ima tu još jedan zanimljiv elemenat - hrvatski  zakon da neposredno zainteresirani investitor izrađuje studiju utjecaja na okoliš. To je mimo svakog razuma. Sad se ja pitam, koje je to državno povjerenstvo, komisija ili  neko treći ko će to stvarno procijeniti objektivno i reći investitoru ’Znate ovo što ste platili milijardu kuna  to vam ne valja’. Ko je taj koji će u državnoj i županijskoj vlasti stisnuti i reći investitoru da studija ne zadovoljava kriterije.

KONTRA: Da li je vlast uspjela "stisnuti" i reći građanimaprirodu ovog projekta?

BRAILO: Ne, nama, građanima Dubrovnika, naša gradska vlast nije rekla ’ovo su pozitivne, a ovo negativne strane projekta’. Ovo je najveći projekat  novijoj povijesti Dubrovnika. Da ponovim – četiri Mokošice (naselje u Dubrovniku op.a), dvadeset puta površine stare jezgre grada, i tri puna obuhvata Babinog Kuka. O jednom takvom projektu ne može odlučivati bilo koja koalicijska većina od 13 vijećnika, bilo koji gradonačelnik i mislim da je Vlahušić u prvoj godini svog mandata propustio  priliku da u svojoj režiji, pod njegovim rukovodstvom, sa njegovim službama izbori se da bude sve ex lege. U međuvremenu se slizao  sa investitorom, koji ga ganja i to mi je razumljivo i on se sad nalazi u čudu zato što su mačići progledali. Narod se više ne ponaša ko stado. Iz toga stada su istrčale neke ovce koje su počele glasno blejati i tražiti svoj put.

Naposlijetku, ovaj projekat je bajka za neupućene. Pod krinkom golfa gradi se veliko turističko i smještajno naselje za prodaju nekretnina. Nemam ništa protiv nekretninskog biznisa ni protiv golfa ali ajmo nazvati stvari onakvima kakve jesu. Dakle, gospodo, gradićemo na Srđu veliko turističko naselje, najveće u povijesti Dubrovnika od vila i apartmana u koje dolaziti neki bogati ljudi sa svih strana svijeta i to ćemo napraviti tako da se oni koji tu dođu zabave. Igramo otvorenih karata, a ne pričati ljudima o sportsko - rekreacijskom parku, golfu, pratećim sadržajima. To su smješne priče. Ako neko misli da su ljudi baš toliko glupi da ne vide dalje od nosa, to je strašno.

KONTRA: Kako gledate na ponašanje premijera Hrvatske i ministara iz Vlade koji otvoreno šire dezinformacije i podržavaju projekat?

BRAILO: To kako je Sanaderova vlast podržavala ove junake i kako ih podržava Milanovićeva vlast je frapantno. I cijelo vrijeme slušamo mantru kakvu mi to poruku šaljemo investitoru. Vraćamo stvari na početak. Ne vraćamo mi, gospodo, građani i udruge, nego vraćate vi svojom dosljednom nedosljednošću, kao što Vlahušić radi. Vi se brinete za poruku investitorima, a građanima šaljete poruku ’Budite ovce i slušajte što vlade i gradske vlasti u vaše ime odlučuju’. To je ono što vrijeđa zdravi razum. Vlahušić je dobio mandat da vodi grad, ali nije dobio mandat za vrijeđanje zdravog razuma.

KONTRA: Ministar turizma Lorencin je nekoliko puta ponovio da podržava projekt i da je  projekat dobio sve potrebne dozvole, što nije tačno.

BRAILO: Mene od njega ništa ne čudi. On je autor famoznog Zakona o strateškim investicijama. Među najvrijednijim stvarima koje ova zemlja ima je prostor. Ako pratimo malo zadnjih godina koje su se afere događale od Istre do Konavala, od 10 slučajeva sedam je sigurno bilo u vezi s prostorom i tim mega planovima. Španjolska je imala sličnu situaciju sedamdesetih godina kad je ogroman strani kapital ušao u zemlju, pa su devedesetih odvajali između četiri i šest milijardi eura godišnje da bi ta naselja vratili u prvobitno stanje, nisu uspjeli. Sad imaju gomilu dodatnih problema jer tako su ta naselja uz golf resort propala, propao je građevinski biznis, nekretninski isto tako. Mi Evropi između ostalog, trebamo zbog prelijepe obale od Istre do Konavala. Tu još uvijek ima jako lijepih područja na koje  su investitori bacili oko i koje će oni na ovaj ili onaj način burgijati ne bi li do toga došli. Sad je pitanje koliko ćemo mi na gradskoj,  županijskoj i državnoj razini bti pametni i koliko ćemo se uspjeti oduprijeti tome. Osobno ja u ovom projektu ne vidim niti jedan elemant od, kako kažu, strateškog značenja za državu Hrvatsku. Što je tu strateško – golf sa devet ili 18 rupa? 240 vila ili 408 apartmana a apartmani će se etažirati i prodavati pojedinačno? Ako je to strateški interes hrvatske države onda, što bi rekli u Bosni ’Adio baraka’. Ako je Hrvatska stvarno dospjela u situaciju da joj milijarda eura treba od privatnika, onda neka nam to kažu jasno.

Ključni ljudi u vladi podržavaju ovaj projekat a onda Milanović, kakav već jeste,  kaže, kad ga pitaju o projektu ’A to će odlučiti Dubrovčani’, a kad ga pitaju misli li da  će ih dovoljno izaći da bi referendum bio valjan kaže ’A to ćemo vidjeti’. To je bježanje od odgovornosti.

KONTRA: Kako gledate na četvorogodišnju vladavinu Vlahušića, obzirom da je pri kraju mandata?

BRAILO: Vlahušić je u  odnosu na ono što je pričao i sada  potpuno drugo stvorenje. Ja sam osobno razočaran i neću glasati ponovo za njega, zato jer sam mu prije četiri godine povjerovao u mnogim stvarima koje nije učinio i neću mu ponovo dati glas. Moje osobno mišljenje je da ne bi bilo dobro da dobije još četiri godine jer se bojim njegovih ideja o komercijalizaciji grada, zidina, Srđa.

KONTRA: Da li Dubrovčani imaju izbor na izborima, obzirom da su se dosadašnje vlasti pokazale jednakima u stvarima zbog kojih je došlo do samoorganizovanja u Gradu?

BRAILO: Ima puno kandidata, a ima li stranke nisam baš siguran. Preklapaju se dosta u programima. Tu su takozvane jake stranke SDP i HDZ. Međutim, dobro je da ima više kandidata i da će se u prvom krugu razbistriti koje će snage ući u gradsko vijeće. Između ovih kandidata ja se stvarno nadam da će u drugom krugu pobijedit neko ko će na drugačiji način voditi grad.

KONTRA: Da li su kandidati prepoznali inicijativu građana?

BRAILO: Za sada sa puno uvažavanja govore o inicijativi i pozivali su ljude na referendum, da sudjeluju. Mislim da je Vlahušić jedini od kandidata koji je izjavio što je izjavio. Demokracija jeste skupa i mukotrpna, ali bolje da mi sada izgutamo, pa da naša djeca i unuci mogu mirno bez ovakvih suprotstavljanja javnih izlaziti na referendume.

KONTRA: Kako vam izgleda medijsko praćenje dubrovačkog slučaja?

BRAILO: Ništa se tu ne događa što se u našoj zemlji inače u medijima ne događa. Ima svrstavanja i za i protiv, najmanje ima nekih utemeljenih, analitičkih tekstova, no to današnje urednike i uredništva takvi tipovi tekstova najmanje zanimaju. Danas je u jednom dnevnom listu objavljeno da je Srđ pun mina. Srđ je pun mina a na taj prostor dnevno sa žičarom otiđe desetine i stotine ljudi. Ako je baš toliko puno mina, kako ih mogu pustiti gore? Mina je bilo, razminirano je, naravno da je moguće da je nešto ostalo. Ali kad vidiš taj naslov ispada da je u Dubrovniku zapravo i na Stradunu opasno, a kamoli gore. To je pretjerivanje.

KONTRA: U Hrvatskoj je 800 novinara na birou za zapošljavanje. To je jako velika cifra. Gdje je ključni problem?

BRAILO: Problem je u tiskanim medijima Nije to više trend, nego pravilo da svi ovi takozvani mejnstrim dnevni listovi ukidaju dopisništva. Unatrag 10 godina u Dubrovniku je bilo dopisništvo Večernjeg lista, Jutarnjeg, ogromno dopisništvo Slobodne Dalmacije. Svi ostali koji su izlazili imali su nekog stalnog suradnika ovdje. Vlasnici novinare na terenu promatraju isključivo kroz troškovnu kategoriju. Ja sam to doživio na vlastitoj koži. Novi list je promjenom vlasnika smanjio broj zaposlenih u dopisništvu u Zagrebu i ukinuo druga dopisništva. Sve se pravda smanjenjem troškova, tako da će kako je krenulo stalno zaposleni novinar u tiskanim medijima u Hrvatskoj stvarno biti rijetkost. S jedne strane, imaju kao opravdanje da u današnje vrijeme interneta i telekomunikacija sve ima na guglu. Točno je da sve imate na guglu, međutim ubijaju novinarstvo u toj mjeri da novinar više nema  neposrednog kontakta sa osobom od koje traži informacije. Ljudi sve više ostaju u uredima, ne idu na teren i onda dobijete gomilu urednika koji u životu nisu bili na terenu.

KONTRA: Da li se tako povećava prostor za manipulaciju?

BRAILO: Tako se povećava prostor za ono što se sofisticirano zove urednička intervencija. I ima još jedna specifičnost Hrvatske – ona je izrazito centralizirana zemlja. U takvoj centraliziranoj zemlji došlo je do metropolizacije izdavaštva i ako pogledate medije, od 10 priloga devet je iz Zagreba. Vi sa pričom iz Dubrovnika, osim ako nema skandalazoni karakter ili ako u ovom trenutku Bijonse ili Tina Tarner nisu prošli preko Straduna, vi nećete proći. Ali ako im zatreba da začepe neku rupu na stranicama novina  ili u radijskom ili TV programu onda će se neko neposredno prije Dnevnika sjetiti da bi bilo dobro snimiti gužvu na Stradunu i brodove. Zamislite koji je to nivo vijesti, da ljeti turisti dolaze u Dubrovnik, između ostalog i sa brodovima. I onda danima imate masiranja da je u Dubrovniku pristalo pet, šest kruzera a onda nemate ništa. Ali ako je Tina Tarner posjetila  Dubrovnik, a nije jer je sa aerodroma sjela u mercedese, pa su je odveli u Grušku luku pa se tamo ukrcala na jahtu i njom oplovila Dubrovački akvatorij i pošla dalje ka jugu i niko je živ nije vidio, ali svugdje su bili naslovi „Tina Tarner u Dubrovniku“.

KONTRA: Šta na prvom mjestu treba Dubrovniku?

BRAILO: Dubrovnik treba bolju turističku ponudu, tu nema dileme. Kroz gradske, županijske planove donosi se neka strategija. Ne bih  htio mudrovati onima koji se time stručno bave, što bi trebalo što ne bi. Sam golf kao takav mislim da ne bi trebao biti sporan. Međutim, ajmo razgovarati o golfu. Golf je jedno, a vile, apartmani i ostalo što se ima prodavati je drugo. Hoće li to produžiti ili ne sezonu to je nagradno pitanje. Mi imamo sledeću situaciju, da imamo neobnovljen Belveder, Kupare, hotele u Srebrenom, da ni ovi gradski hoteli, sve analize koje su zadnjih godina rade kažu da  su dosta velikim teškoćama. Prema tome, ima dosta prostora što bi se nekadašnjim rječnikom reklo, unutrašnjih rezervi koje treba iskoristiti, a onda krenuti dalje. Mislim da je bivša voditeljica Destinacijskog menadžmenta grada Dubrovnika Pave Župan Rusković rekla da bi trebalo prvo i obnovit i poboljšati postojeće kapacitete koje imamo, a onda razmišljati o drugima, a ne srljati u druge jer i sa ovima ne izvlačimo dobit koju bi mogli izvući.

Mi u Hrvatskoj i u atraktivnim zonama nismo imali kvalitetne javne rasprave. Ako Institut za turizam, stručnjaci sa instituta „Ivo Pilar“ sa imenom i prezimenom, sa njihovim stručnim integritetom i titulama znanosti u ekonomiji, sociologiji, prostornom planiranju kažu da ovaj projekt dvojben po nekoliko osnova  tu nešto ne štima i ja kao građanin imam pravo sumnjati. I ja ću uvijek radije vjerovati Saši Poljanec Borić i njeznim suradnicima nego nekome koga investitor plati da zagovara njegov interes. Nemam ništa protiv, Frenkel i ekipa ulažu neku lovu, ali neću vjerovati njegovom izaslaniku, nego ću vjerovati jednoj nezavisnoj instituciji. I onda kažu inicijative Zelena akcija i ekipa vraćaju stvari na sami početak, a mi smo ga doveli do kraja. Niste vi gospodo ništa doveli do kraja, nego ste htjeli prečacem, a onda su ljudi shvatili o čemu se radi. I tad je nastala pobuna. To je cijela priča.

KONTRA: Dubrovnik je već duže vrijeme u fokusu i zbog druge dvije investicije - HE Ombla i Pelješki most i sa sva tri projekta postoje problemi.

BRAILO: Naravno da postoje problemi zato što su ogromni projekti, zato što su golf i Omlba strašno dvojbeni po nizu stvari i treće zato što su beskrajno skupi. Najveći problem je prometna izoliranost dubrovačkog kraja sa maticom zemlje. Ali već su tri puta otvarali radove na završetku autoputa, tri puta su držali ruku na srce i to još nije gotovo. Zamračili su toliko novca na izgradnji ceste od Zagreba do Splita da su mogli komotno izgraditi dionicu puta od Ploča do Dubrovnika. Zato neka šute i neka nas ne masiraju više s tim.Neka ne pričaju bajke više. Kad je Ombla u  pitanju, tu isto ima tri milijarde problema jer što će se dogoditi kad  se uđe sa jednim takvim projektom u kraško područje. Niko to ne može sa sigurnošću ne zna.

KONTRA: Zašto Vlada ovako lomi Dubrovnik?

BRAILO: Onoga trenutka kad slomi Dubrovnik kao najpoznatiji hrvatski grad prema vanka i kad donose zakon o strateškim investicijama sistem domino efekta ide neslućenom brzinom. Od Istre do Konavala će toliko toga niknuti da će to biti prestrašno.

KONTRA: Inicijativa „Srđ je naš“ i ljudi okupljeni u Organizacijski odbor za referendum trpili su poslednjih mjeseci niz etiketiranja od toga da su lijenčine, paraziti pa do toga da se ne zna ko ih plaća. Kako vi gledate na njihove aktivnosti?

BRAILO: Mora se ovim curama i momcima iz inicijative „Srđ je naš“ skinuti kapa. U zadnjih tri godine, od kad su počeli glasno razmišljati, izanimirali su stručnu javnost i uspjeli sa svim ovim stvarima doći do toga da neki dubrovački projekat postane pitanje kojim se bavi cijela Hrvatska pa i dio regije. To je njihova zasluga. Meni je jako drago što su probudili barem dio Grada i građana, jer nakon ovoga ništa više neće biti isto. Čak i da referendum propadne postavljeni su kriteriji za sve buduće velike projekte. Ništa više neće moći proć kao što je društvo naučilo da prolazi sve bez problema. To je ono što je jako dobro što su uradili. Bilo je nezamislivo do unazad nekog vremena da se petkom ili subotom popodne ili predveče u jesensko ili zimsko doba u Dubrovniku okupi 150, 200 ljudi da prčaju o nekakvim planovima . To je bilo do unatrag šest mjeseci nezamislivo. Svim curama i momcima koji su se okupili oko toga stvarno treba skinuti kapu i, kao neko ko je dosta stariji od njih, ja sam im za to jako zahvalan.

Komentari[ 1 ]