Referendum o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene, koja će kao takva ući u Ustav Hrvatske je iza nas. Šta je novo donio, staro potvrdio, gdje je smjestio Željku Markić, naslovno lice udruge “U ime obitelji”, koja je referendum pokrenula, te zašto je ovim glasanjem Hrvatska na korak bliža Srbiji, za KontraPRESS ironično odgovara novinar i kolumnista dnevnika “Novi list” te osnivač jednog od vodećih alternativnih portala, nama drage  Lupige – Ladislav Tomičić. Onaj Ladislav Tomičić čija je "Pjesma za domovinu" bila hit na našem portalu. Ovo je prvi intervju koji bi mogli nazvati - kontra-intervjuom. Pa da krenemo....

KONTRA: Referendum o braku je završen, većina građana je glasala „Za“. Da li se nešto promijenilo u društvu u toku kampanje i nakon samog referenduma u Hrvatskoj?

Tomičić: Što se mene tiče, za vrijeme referendumske kampanje i nakon referenduma dogodio se cijeli niz pozitivnih stvari. Ne mogu se, recimo, dovoljno naveseliti činjenici da sam dobio službenu potvrdu da živim u društvu u kojem većinski dio stanovništva slijepo slijedi ideje katoličke crkve, njegujući pritom lijepe hrvatske vrijednosti - homofobiju i netrpeljivost prema drugima i drugačijima. Naši mrtvi đedovi i babe, prađedovi i prababe, naši kromanjonci iz Krapine bili bi ponosni na nas u ovom blagoslovljenom trenutku. Nije da mi je potvrda trebala, znao sam i prije kakvim bićima sam uglavnom okružen na ulicama i pijacama, ali osjetiš neku toplinu oko srca kad ti Mislav Bago na televiziji sve to izrazi u postotcima. Sad svakog jutra s radošću stavljam šljem na glavu, naoružavam se strpljenjem i izlazim iz stana među svoje Rvate, katolike, domoljube, jebače i navijače.  Što se negativnih stvari tiče, izdvojio bih puno priče o ljudskim pravima i pravima LGBT zajednice. Nismo na to navikli i bojim se da nam ne prisjedne, da nas ne iskvari i ne odaleči od vjere naših pradjedova i prababa. Eto tako, na jugoslavenskom zapadu ništa novo.   

KONTRA: Izlaznost je bila najniža do sada, ali smo imali gradove u kojima su građani u većini glasali “protiv”.

Tomičić: Bilo bi lijepo kad bi se našlo načina da se popišu ti koji su iznevjerili vjeru svojih pradjedova pa da ih se nekako kazni. Komentiram, dakle, da je to nedopustivo i da zbog ljudi za koje me pitate u očima Svijeta danas izgledamo normalniji nego što jesmo. To nije dobro, jer biti iole normalan u ovakvom svijetu znači biti potkapacitiran i nedovoljno spreman, kako za život, tako i za dom.

KONTRA: Željka Markić najavljuje nastavak borbe protiv LGBT osoba. Sada traži od vlade da izmjeni aktuelni prijedlog zakona o životnom partnerstvu. Mislite li da će za nastavak ove kampanje imati podršku javnosti? Kolika je njihova realna snaga?

Tomičić: Od Željke Markić očekujem nova nastojanja da društvo učini što spremnijim za dom. Njezina realna snaga razmjerna je gluposti prisutnoj u hrvatskom društvu. Ukratko, za Željku Markić supermen je miki maus pederčina. Očekujem da će društvo - uz blagoslov Isusa Krista i majke božije međugorske koja svijetli u mraku - podržati Željku u nastojanjima da hrvatsko društvo učinimo još katoličkijim i domoljubnijim. Bila bi tragedija da se odustane sad kad smo došli na pola puta do srednjeg vijeka.

KONTRA: Prvi put su se zbog ovog referenduma ujedinili mediji, zajedno su istupili sa civilnim društvom i političkim strankama.

Tomičić: Jest, baš je bilo lijepo vidjeti ujedinjene medije. Očekivao sam da će se objavljivati spiskovi pedera, lezbijki i trandža s pripadajućim im adresama, kao onomad kad su se objavljivali spiskovi hrvatskih Srba, kad tamo - mi pravo za jednakost i ljudska prava. Drago mi je zbog tog pomaka, iako ne znam kako će nam na  to gledati prađedovi i prababe. Iščekujemo njihovu poruku putem međugorske divice koja progovara na usta vidjelice Vicke.

KONTRA: Zbog čega je Novi list odlučio da se javno izjasni po pitanju ovog referenduma?

Tomičić: Zato što glavni urednik Novog lista Branko Mijić nije dobar katolik i nema razvijen smisao za najbolje što hrvatska tradicija u ovom trenutku nudi. Također, moram konstatirati da je Rijeka drugačija od ostatka Hrvatske po pitanju mržnje prema drugima i drugačijima. Vještinu slanja u pizdu materinu svega što ne misli i ne živi kao ti u Rijeci ima tek nešto više od 40 posto stanovništva. Ta devijacija je valjda uvezena iz Italije. Koliko god se trudio, s današnjom Hrvatskom je ne mogu povezati.  

KONTRA: Da li je i kada potrebna takva medijska reakcija?

Tomičić: Potrebna je. Potrebna je bila jučer, potrebna je sad, a ako bude medija sposobnih da se javno izjasne kontra većinskog mišljenja - potrebna će biti i sutra. 

Tokom rada na reportaži o Romima koji žive u međimurskim getima: Ladslav Tomičić

KONTRA: Nedavno je jedan srbijanski dnevni list objavio tekst sa naslovom „Šta se dešava sa Hrvatskom“ pominjući sve ispade i pogreške koje je vlast napravila otkad je zemlja ušla u EU – od slučaja Perković do diskriminatorskog referenduma od kojeg vlast pere ruke. Dakle, šta se dešava sa Hrvatskom?

Tomičić: Ništa dramatično, Hrvatska postaje Srbija. Šalim se. Rekao sam to samo da bih nervirao vaše čitatelje. Hrvatska je oduvijek bila Srbija, a Srbija Hrvatska. Srbija i Hrvatska su dvije zločeste sestrice, koje maćeha Europa ne uspijeva odgojiti kako bi željela. Umjesto da deportiramo Rome avionima, kako se to radi u uljuđenim zemljama, mi nasrćemo na pedere i lezbe, kako se to ne radi u uljuđenim zemljama. Ne znamo, bijedni, da pederi i lezbe ravnopravno mogu sudjelovati u građenju kapitalizma, dok Cigani i Ciganke uglavnom ne pokazuju da imaju taj kapacitet. Usput, čudi me da u Srbiji jedan dnevni list piše o temi koju ste spomenuli. Mislio sam da se tamo te stvari guslaju.    

KONTRA: Čega su rezultat sve češći dobro organizovani izlivi ksenofobije, homofobije, mržnje i diskriminacije prema manjinama?

Tomičić: Rezultat je to lijepog i sigurnog življenja te dobrog školskog, crkvenog i kućnog odgoja. Rezultat je to, također, naše opjevane hrabrosti. Naime, kad napadneš manjinu uglavnom si siguran da ćeš davati batine, a kad napadneš većinu postoji opasnost da te poderu kao krmača masan džak. A nitko ne voli da ga poderu kao krmača masan džak, zar ne? Ni naši ovovjeki Obilići, naši Zrinski i Frankopani ne vole da ih se podere kao krmača masan džak. Zato, junaci i junakinje, rodoljubi i domoljubi - tucite slabije od sebe i ne berite brigu.  

KONTRA: U tom kontekstu, kolika je odgovornost aktuelne hrvatske vlasti za sadašnje stanje?

Tomičić: Aktualna hrvatska vlast nije nizašto kriva. To je jedna uljuđena, europski orijentirana politička opcija. Nekad su se zvali socijaldemokrati, a sad se više ne zovu, nego čekaju da ih netko zovne i kaže što im je činiti. Oni su štreber koji se u obitelji izdvaja iz čopora ostale djece, braće i sestara čije ocjene nisu baš najbolje. Maćeha je vrlo zadovoljna njima. Oni su lijepi i pametni, idu na opern bal u Beču i široko se smiješe u društvu ljudi koji govore stranim jezikom. Kod kuće obavljaju sve poslove onako kako im maćeha naredi, odnosno kako misle da maćeha želi, i nadaju se da karijeru neće završiti u nižerazrednom Vratniku, kao mi - stoka, nego u europskom parlamentu. S prezirom gledaju na nas ostale, jer vjeruju da bi svi trebali dobro učiti i graditi ljepši kapitalizam s većim profitima za druge dobre učenike. Oni su zaduženi da uspostave reda u kući, a druga djeca im samo pakoste vičući da su za dom spremna i bacajući govna po zidovima obiteljskog doma. Ukratko, to vam je jedna obiteljska idila u kojoj živi i par povučene, depresiji sklone djece, koju nitko ne j... za suvu šljivu.  

KONTRA: Desnicu smo vidjeli, dovoljno je prisutna u hrvatskoj javnosti. No, šta je sa drugom stranom?

Tomičić: Desnica je u hrvatskoj javnosti prisutna kad god je u pitanju masturbacija, a u zemljama Južne Slavije masturbira se često i uporno. Ako izuzmemo onaj trenutak ugode i sladostrašća, kakav primjerice osjeti navijač hrvatske reprezentacije vičući za dom spremni, konkretnih rezultata od masturbiranja desnicom nema. Što se ljevice tiče, ona nam je odrezana prije par desetaka godina. Neki vjeruju da će ponovo narasti, a meni se čini da bi to bilo medicinsko čudo. Osobno vjerujem u čuda pa i sam zalijevam taj batrljak. Postoji i takozvani centar, kojeg niste spomenuli, a u kojem se ističe glava premijera Zorana Milanovića. Ta glava voli svoj odraz u ogledalu i izvan okvira ogledala ne vidi apsolutno ništa.   

KONTRA: Da li možemo očekivati novi front čija bi okosnica bio HDZ? 

Tomičić: Možemo. Hrvatski demokratska zajebnica živi vječno, a na frontovima koje ona uspostavlja uvijek se veselo puca, što u zrak, što u meso.