Vlast koja voli zidove
Mađarska u transu ksenofobije
Piše: Gabor Bodiš (Magločistač) 02/09/2015 | 13:52

Na peštanskoj željezničkoj stanici „Keleti“ (Istok) dramatične slike. Hiljade izbeglica, uglavnom iz Sirije, čekaju da se ukrcaju na voz u Nemačku. Mađarska policija ih rasteruje, pa zatvara zgradu stanice, oni se sklanjaju u hladovinu ili u podzemni prolaz. Već nekoliko dana ista slika.

U ponedeljak policajci su tražili od izbeglica važeće dokumente i vize, bez toga ih nisu puštali u voz spasa. To je trajalo dva sata, onda su naglo policajci napustili prostor, bez ijedne reči. Kažu da je Merkel telefonirala Orbanu, zato je naglo promenjena situacija. Ali u utorak sve počinje ispočetka. Izbeglice pokazuju kupljene karte (jedna je dospela u novine, koštala više od 500 evra za četvoročlanu familiju), ali uzalud. Voz kreće prema Beču i Minhenu – bez njih.

Képhősök (Slikoviti heroji)

U približnoj tranzitnoj zoni (ma šta to značilo) dobrovoljci rade i danju i noću. Oni su heroji Mađarske u ovim teškim vremenima. Orbanova vlada u međuvremenu, i tako to već mesecima, nastavlja nesmanjenom žestinom da raspiruje mržnju prema izbeglicama, koje zove migrantima i to egzistencijalnim migrantima, koji će Mađarima uzeti poslove. I životni prostor.

Predsednik parlamentarne frakcije Fidesa Antal Rogan, koji ulazi u istoriju po tome što mu se superluksuzan stan povećavao svaki dan po koji kvadratni metar, jer je bio primoran da stalno koriguje svoj izveštaj o ličnoj imovini, malo je povećao ulog izjavivši da neće da njegovi unuci da žive u Ujedinjenim Evropskim Kalifatima. Ovaj prvoborac kampanje mržnje je pre toga izjavio da se stalno povećava agresivnost migranata. Njihovo sopstveno Ministarstvo unutrašnjih poslova o tome ništa ne zna.


Ispred zelezničke stanice u Budimpešti (foto: FB)

Na žalost, i vojvođanska sestra bliznakinja ili ti dojenče Fidesa, Savez vojvođanskih Mađara, preko svojih glasila (pre svega RTV „Panon“) svakog dana, u svakom izveštaju i u interpretaciji svakog reportera, ponavlja u Budimpešti izmišljenu formulaciju o povećanoj agresivnosti izbeglica. Pardon: migranata. Pri tom, Fides je na kratko uspeo da zaustavi pad svog rejtinga popularnosti, preuzevši ultranacionalističku retoriku od svog jedino preostalog političkog rivala, Jobika (blago rečeno krajnja desnica). Ali već na nekim lokalnim izborima u Županiji Vesprem Jobikov kandidat je do nogu potukao Fidesovog čoveka (doduše vladajuća stranka zbog očekivanog debakla povukla je svoje ime sa plakata sada već „nezavisnog“ kandidata). To je jedna od posledica igranja šovinističkom vatrom. Druga je još pogubnija.

Prema najnovijim istraživanjima javnog mnenja 66% mađarske populacije veruje da izbeglice predstavljaju pretnju Mađarskoj i ne bi ih trebalo pustiti u zemlju. I samo 19% njih smatra da je dužnost Mađarske da ih prihvati. Ali ovo još nije sve.

A Duna árad (A Dunav raste)

Najviše protivni izbeglicama su simpatizeri Fidesa (79%), čak su ksenofobičniji od Jobikovih pristalica (71%). Ali ni takozvana demokratska opozicija nije imuna na ovu socijalnu bolest: 64% socijalističkih glasača su za strože mere protiv izbeglica, a ni liberalno orijentisana stranka bivšeg premijera Đurčanja, DK ne pokazuju veliku tolerantnost (47% gaji negativne sentimente prema izbeglicama). Prema tome, velika većina Mađara se slaže sa politikom Viktora Orbana, koja s druge strane izaziva izrazito negodovanje zapadnih partnera. Istini za volju, ovo negodovanje se ne čini uvek iskrenim.



Sve se ovo preliva i na raspoloženje Mađara u Vojvodini i oni dobijaju svoju svakodnevnu dozu antiizbegličkih uputstava putem medija pod kontrolom SVM-a. Njegovi čelni ljudi ponavljaju svoje pohvale potezima Viktora Orbana i ogradi na mađarsko-srpskoj granici. Po ovome se od njih ne razlikuju ni pripadnici novoosnovanog Mađarskog pokreta.

A Mihalj Bimbo, gradonačelnik Kanjiže, koji je postao širom poznat po ratobornim izjavama i po kupovini autobusa, može da računa na dugoročnu političku karijeru. Njegova ksenofobijom zaražena baza biće svakim danom sve jača.

* Magločistač