Socijalni bunt u  Bosni i Hercegovini posljednjih sedmica, osim što je otvorio, kako mnogi kažu, “novu političku realnost”, otkriva i više zabrinjavajućih  činjenice koje se tiču rada policije u Federacije BiH. Neoorganiziranost i neefikasnost u zaštiti građana, institucija i imovine jedna je strana ove priče. 

Policijska brutalnost i nekažnjeno premlaćivanje građana druga je slika koju policija ovih dana šalje, dok  njihove manipulacije javnim informacijama  zaokružuju priču o strukturama koje su, sada je to već jasno, više u službi različitih centara moći nego građana,  što bi im nakon višegodišnjih i višemilionskih, očigledno neuspješnih, reformi trebalo biti osnovna funkcija.

POLICIJSKA NEEFIKASNOST

Sedmog dana februara pred javnošću je demonstriran zapanjujući stepen  neefikasnosti i neorganizovanosti policijskih snaga u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine.  Epilog tog dana su šest zapaljenih zgrada  u tri grada (Sarajevo, Tuzla, Mostar)  uključujući I državno Predsjedništvo u glavnom gradu. 

Zgrade lokalnih vlada u Zenici i Bihaću su teško oštećene u kamenovanju pobješnjelih demonstranata.  Skoro 300 policajaca i više od 200 demonstranata tog dana završilo je sa povredama. Kako je do toga došlo pitaju se mnogi?

“Neuspjeh reforme policijskih snaga na nivou BiH je jedan od ključnih razloga za ovakvo stanje”, izjavljuje nakon svega ministar unutrašnjih poslova FBiH, Predrag Kurteš, u obraćanju entitetskom parlamentu. 

“Ključne slabosti su nepostojanje piramidalne subordinacijske strukture i nedovoljno jasno precizirani instrumenti. Reakcija snaga sigurnosti je troma i neuvezana”, stav je prvog policajca entiteta.  

“Zakoni u FBiH ne reguliraju u bilo kojem smislu ovakve situacije, krizne i vanredna stanja”, otkriva Kurtešov kolega, direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač.

U  trenutku izbijanja nemira u Sarajevu  (07.02) policija je imala formiran krizni štab ali razuđenost komandovanja na tri nivoa vlasti te sukobi između čelnih ljudi različitih policijskih struktura bliskih različitim političkim centrima moći paralizovali su bilo kakvu smislenu akciju tog dana.

Odluka o formiranju Kriznog štaba

Jedan od državnih  policijskih čelnika, direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH,  Himzo Selimović, dva dana poslije nemira podnosi ostavku jer “nije mogao garantirati sigurnost članovima Predsjedništva”.

POLICIJSKA BRUTALNOST 

Neuspjeh u osiguranju reda i mira policija iskaljuje na uhapšenim demonstrantima. Svjedočenja o višesatnom premlaćivanju  demonstranata među kojima je bilo maloljetnika i žena, potkrijepljena su fotografijama povreda i medicinskom dokumentacijom.

Izvještaj organizacije za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watchs  razotkriva najmanje 19 takvih slučajeva u Tuzli i Sarajevu. Žrtve policijske torture navode da ih je različitim predmetima tuklo i po osam policijskih specijalaca u istom momentu. Neki od njih primorani su da u bolnicama navedu da su povrede zadobili “padom niz stepenice”.

U jednom slučaju srodnik uhapšenog  mirnog demonstranta je natjeran da pred policijskom zgradom kleči uz zid sa rukama podignutim uvis, nakon što je tražio da mu dopuste da vidi nećaka.

I dok porodice premlaćenih maloljetnika spremaju sudsku tužbu protiv odgovornih zbog prekomjerne upotrebe sile, jedan kasniji slučaj zabilježen u Sarajevu pokazuje da policija nastavlja sa istim metodama rada.

Gospođa srednjih godina, koja je na demonstracijama govorila o korupciji i kriminalu,  u policijsku stanicu Centar privedena je zbog optužbi da je policajca udarila kišobranom.  

Dan poslije, javno je pokazala višestruke povrede za koje tvrdi da su joj nanijete prilikom šestosatnog policijskog premlaćivanja.

POLICIJSKE MANIPULACIJE

Manipulacije javnim mnijenjem još jedna su karakteristika ponašanja policijskih struktura nakon nemira u Bosni i Hercegovini. Takvi slučajevi zabilježeni su u Sarajevu i Mostaru a u njima učestvuju i visoko rangirani policijski čelnici Federacije Bosne i Hercegovine.

Dan prije najavljenih demonstracija u glavnom gradu u programima radijskih i televizijskih stanica tokom cijelog  dana provlačio se apel sarajevske policije građanima da imaju saznanja da će demonstracije zakazane za 22.02 “biti nasilne”.

U apelu se navodi da “određene grupe” spremaju napade na policiju i državne zgrade. Također u apelu stoji da “manje grupe i neodgovorni pojedinci zloupotebljavaju ove skupove kako bi liječili svoje frustracije, napadajući policijske službenike i druge građane, uništavajući imovinu”. 

Informacije i predviđanja iz apela pokazale su se netačnim, a policija zainteresovanim građanima nije omogućila uvid i potvrdu informacija o “skupinama koje napadaju”.

Ipak,  brojnost demonstranata usljed propagandnog djelovanja policije umnogome je smanjena.

Slično saopštenje zabilježeno je i iz mostarske policije. U saopštenju se javnosti poručuje da policija “neće tolerisati proteste koji nisu po Zakonu”. 

Tog 3. i 4. marta mostarska policija onemogućila je građanima protestnu šetnju, a tom prilikom je prema nekim mirnim demonstrantima upotrijebila i prekomjernu silu.

O policijskom zastrašivanju stanovništva čulo se i iz Livna gdje je devet demonstrana dan prije protesta privedeno na “informativne” razgovore. Policijsko objašnjenje za ove slučajeve je da je grupa građana  “dovedeno na razgovor kako bi bili informisani o posljedicama eventualnih nereda.”  

Atmosferi policijskog zastrašivanja demonstranata koji svakodnevno protestuju na ulicama više gradova u FBiH bitno doprinose javni istupi direktora Federalne uprave policije Dragana Lukača, ali i ponašanje policajaca ne terenu.

U svom istupu pred Federalnim parlamentom, Lukač je javno ustvrdio da ga je njegov frizer pitao zašto “sve demonstrante nisu pobacali u Miljacku”.

U istom istupu ovaj čelnik federalne policije čak je najavio “hapšenja organizatora protesta u  narednoj sedmici”, što je do sada neviđeni presedan u radu domaćih policija.

Takodjer je ustvrdio da zna ime osobe koja je navodno dovezla flaše sa benzinom kojima je zapaljeno Predsjedništvo BiH, te da će ta osoba biti uhapšena “kada za to bude vrijeme”.

Na upite građana da pojasni presedanski gest najave hapšenja,  Lukač nikada nije odgovorio.

Takodjer, više puta u medijskim istupima Lukač je iako policijski, a ne pravno obrazovan,  o demonstracijama  od 07.02  davao javne pravne formulacije izjavljujući da je u pitanju terorističko djelo te napad na ustavni poredak. 

Na ulici među demonstrantima u Sarajevu do sada su zabilježena tri slučaja povrijeđenih demonstranata zbog propusta policije da zaustave vozila u blokiranoj ulici.

Takav slučaj zabilježen je i 04.03. kada se neidentifikovani vozač automobilom probio kroz grupu demonstranata pri čemu je jednom od njih polomljen lakat.

Ovaj napad desio se naočigled policije koja izgrednika u automobilu na svom punktu nije niti zaustavila.

Direktor Federalne uprave policije, Dragan Lukač, u javnost je plasirao i informaciju “da se spremaju neredi” i na protestima zakazanim za 07.03., mjesec nakon prvog vala protesta. (LINK 6)

Ni za jednu dosadašnju javnu tvrdnju o “očekivanim” i “najavljenim” neredima, policije nisu otkrile izvore, skrivajući ih iza “operativnih policijskih saznanja”.  

Ni jedna od policijskih najava temeljenih na “policijskim saznanjima” do sada se nije pokazala tačnom.

Analizirajući postupke policije u više gradova bh. entiteta Federacija BiH može se zaključiti da je u pitanju neefikasna i neorganizovana struktura. Njeni čelnici su bliski političkim centrima moći te ne prezaju od javne medjske manipulacije građanima. Ovakvi postupci svakodnevno podižu razinu revolta ugroženih socijalnih kategorija koje najavljuju da neće prestati sa demonstracijama za socijalnu pravdu.