Grupa građana, koja je prošle nedelje uputila u Sabor zahtjev za ocjenom ustavnosti referendumskog pitanja o braku, predala je Ustavnom sudu Hrvatske prijedlog za nadzor nad zakonitošću i ustavnošću državnog referenduma sa prijedlogom za obustavu provedbe Odluke o raspisivanju državnog referenduma.

Na ovaj korak su se odlučili nakon što je Sabor odbio da traži ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja i raspisao referendum za 1. prosinac.

“To nije napravio Hrvatski sabor, a netko mora. Riječ je o prvom narodnom ustavotvornom referendumu koji ne može i ne smije proći tako kako su to naši zastupnici zamislili. Nedopustivo je da se bez rasprave izvrši udar konzervativaca na Ustav RH”, kaže za KontraPRESS Nataša Škaričić, koja je sa profesorom Filozofskog fakulteta u Zagrebu Borislavom Mikulićem, socilogom, aktivistom i borcem za ljudska prava Srđanom Dvornikom i lingvisticom Dijanom Ćurković uputila zahtjev Ustavnom sudu u ime inicijative “Zahtjev za Hrvatski sabor - referendumsko pitanje”.

U zahtjevu za ocjenom ustavnosti, između ostalog, navodi se da “predlagatelj, pored svega, smatra da je nepotrebno i diskriminirajuće mijenjati Ustav kako bi se ostvarila Ustavna supremacija jedne vrste zajednice, koja je već regulirana i definirana nižim aktima, te da je provođenje referenduma narodne inicijative zbog zadržavanja istog pravila besmisleno, a širenje sadržaja Ustava na evidentno zakonsku materiju u suprotnosti s temeljnim načelima dobre vladavine Europske unije i europskog ustavnopravnog civilizacijskog kruga.”

I vladajuća SDP i opoziciona HDZ su kategorično odbile da traže mišljenje Ustavnog suda o ustavnosti samog pitanja referenduma.

“HDZ zato što vjerojatno stoji iza inicijative ‘U ime obitelji’ i svih ostalih inicijativa koje pokreću svjetonazorske ratove, a SDP vjerojatno iz iracionalnih razloga u koje spada i bahata narav vodstva stranke”, smatra Škaričić.

Referendum je tražila građanska inicijativa “U ime obitelji” a građani će 1. prosinca odgovarati na pitanje “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?”.

U nastavku možete da pročitate cijeli tekst zahtjeva:

Predmet: Prijedlog za nadzor nad zakonitošću i ustavnošću državnog referenduma sa prijedlogom za obustavu provedbe Odluke o raspisivanju državnog referenduma („Narodne novine“ br. 134/2013) i prijedlogom za ocjenu ustavnosti unošenja u Ustav Republike Hrvatske Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01; dalje u tekstu: Ustav) definicije braka kao životne zajednice žene i muškarca
I
Na temelju članka 38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 49/02), a podredno temeljem članaka 88. i 89. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, predlagatelj predlaže pokretanje postupka za nadzor nad zakonitošću i ustavnošću državnog referenduma, pokretanje postupka za poništenje Odluke o raspisivanju državnog referenduma („Narodne novine“ br. 134/2013) i pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti unošenja u Ustav definicije braka kao životne zajednice žene i muškarca. 
Budući da se radi o povijesnoj Odluci nakon koje će se provesti prvi narodni ustavotvorni referendum u Republici Hrvatskoj i da je Sabor RH propustio konzumirati svoje pravo prema članku 95. Stavak 1. Ustavnog zakona o ustavnom sudu koji glasi „(1) Na zahtjev Hrvatskoga sabora Ustavni sud će, u slučaju kad deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj zatraži raspisivanje referenduma, utvrditi je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom i jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 86. stavka 1. do 3. Ustava Republike Hrvatske za njegovo raspisivanje.“, te da su time stvorene pretpostavke da u Ustav uđu izmjene koje bi povrijedile odredbe iz članka 3. (načelo jednakosti), članka 14. (načelo jednakosti pred zakonom), Predlagatelj predlaže da Ustavni sud provede nadzor nad zakonitošću i ustavnošću ovakvog državnog referenduma i referendumske inicijative. 

Predlagatelj, pored svega, smatra da je nepotrebno i diskriminirajuće mijenjati Ustav kako bi se ostvarila Ustavna supremacija jedne vrste zajednice, koja je već regulirana i definirana nižim aktima, te da je provođenje referenduma narodne inicijative zbog zadržavanja istog pravila besmisleno, a širenje sadržaja Ustava na evidentno zakonsku materiju u suprotnosti s temeljnim načelima dobre vladavine Europske unije i europskog ustavnopravnog civilizacijskog kruga. Konstitucionalizacija zakonske materije neprihvatljiv je način pravne regulacije
II
Podsjećamo da je Ustavni sud Republike Hrvatske u dokumentu s poslovnim brojem U-VIIR-5292/2013, objavljenom 28. listopada 2013., u točki 4. samostalno upozorio „da se Prijedlogom odluke predlaže održavanje prvog narodnog ustavotvornog referenduma u situaciji kad su zakonska pravila o postupku i načinu provedbe narodne ustavotvorne inicijative u Republici Hrvatskoj nerazrađena.“
Predlagatelj stoga predlaže da se poništi Odluka o raspisivanju državnog referenduma, već zbog toga što se ustavotvorni referendum, koji bi mogao dovesti do degradacije temeljnih ustavnih načela, donosi u okolnostima nerazrađenog zakonskog okvira za narodni ustavotvorni referendum. 
III
Predlagatelj smatra da bi se unošenjem definicije braka kao „životne“ zajednice u Ustav unio pojam koji je semantički neodrediv u ovom kontekstu i stoga nespojiv s Ustavom kao s temeljnim konstitutivnim aktom koji mora sadržavati jasne pojmove i definicije. 
Predlagatelj smatra da se prijedlogom inicijative udruge „U ime obitelji“ isključuje mogućnost da institutom braka bude obuhvaćena i životna zajednica osoba istog spola, što je u suprotnosti s člankom 1., st. 2. Ustava RH, koji određuje narod kao "zajednicu slobodnih i ravnopravnih državljana". Kao temeljna definicija RH kao političke zajednice, tj. naroda, iz kojega proizlazi i kojemu pripada vlast, ova je odredba temeljna pretpostavka cijelog pravnog uređenja i ne može sama biti predmetom odlučivanja, pa ni putem referenduma, niti se smije narušiti takvim odlučivanjem.
Predlagatelj smatra da se prijedlogom da se u Ustav unese određenje braka, i to samo kao zajednice osoba različitog spola, jednoznačno nastoji u Ustav ugraditi diskriminacija po spolnoj orijentaciji. To je suprotno odredbi članka 3. Ustava Republike Hrvatske koji utvrđuje da u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, koje su i temelj za tumačenje Ustava, pripada i ravnopravnost spolova.
Predlagatelj smatra da je, čak i ako se pojam ravnopravnosti spolova tumači restriktivno, tako da ne uključuje spolnu orijentaciju odnosno pravo na izbor bračnog partnera/partnerice istog ili različitog spola, referendumski prijedlog određenja braka kao zajednice žene i muškarca u suprotnosti s člankom 14. Ustava, koji određuje:
"Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki." 
Budući da u instituciji obitelji koja uzima pravnu formu braka, samoj po sebi, promotrenoj u njezinoj društvenoj funkciji neovisno o užim, tradicionalnim shvaćanjima, ne postoji ništa što nužno zahtijeva spolnu različitost bračnih partnera/partnerica, uvođenje obvezatne različitosti spolova u Ustav narušava jednakost pred zakonom po "drugim osobinama" tj. spolnoj orijentaciji.
Predlagatelj smatra da je onemogućavanje da se životnu zajednicu osoba istog spola pravno prizna i zaštiti institutom braka nije u skladu s člankom 35. Ustava, kojim se "Svakomu ... jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti". Dok neformalne životne odnosno obiteljske zajednice mogu poprimati različite oblike, brak kao pravni institut pruža tom zajedništvu određena jamstva i zaštitu kakvu drugi oblici nemaju, ili je nemaju u potpunosti. Implicitnom postavkom da su za takva jamstva i zaštitu 'podobne' samo heteroseksualne zajednice, ostale se neizravno ali logički nedvojbeno protuustavno lišava štovanja i pravne zaštite njihovog obiteljskog života i niječe im se dostojanstvo, ugled i čast.
Predlagatelj smatra da za navedena ograničenja, pa i uskrate prava nema nikakvog opravdanja u smislu članka 16., stavka 1. Ustava RH, jer se uvođenjem predložene definicije braka ne štiti nikakvo pravo drugih koje bi otvorenom mogućnošću braka između osoba istog spola bilo ugroženo. Štoviše, uvođenjem takve definicije u Ustav priznalo bi se s pravom nespojiv stav da pristaše jednog shvaćanja – ekskluzivnosti heteroseksualnog braka – imaju pravo u Ustav unijeti svoje usko i isključivo shvaćanje kao opće obvezatnu normu.
Osim navedenih razloga, koji pokazuju da je predložena referendumska inicijativa u neskladu s Ustavom RH, ustavno definiranje braka kako ga predlaže referendumska inicijativa tvorilo bi i povredu Protokola 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potvrđenog Zakonom o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 7. studenoga 2002. (Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 14 od 22. 11. 2002.). Protokol 12 u 1. članku, 1. stavku određuje: "1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status." 
Stavak 2. dodaje: "Nitko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela na bilo kojoj osnovi kako je navedeno u stavku 1."
Sukladno rečenome, neovisno o tome da li se brak sam po sebi smatra jednim od temeljnih ljudskih prava koja štiti Konvencija Vijeća Europe, ovim je protokolom jednoznačno određeno da države potpisnice – dakle, i Republika Hrvatska – moraju bez diskriminacije osigurati uživanje svih prava.
IV
Predlagatelj predlaže da Ustavni sud ocijeni ustavnost unošenja definicije braka kao zajedinice muškarca i žene i s aspekta pitanja da li pravo na brak predstavlja temeljno ljudsko pravo. 
U odnosu na mogući zaključak Ustavnog suda da brak predstavlja temeljno ljudsko pravo, predlagatelj smatra da nije moguće unositi u Ustav odredbe koje bi uskraćivale temeljno pravo istospolnim partnerima. 
U odnosu na mogući zaključak da brak ne predstavlja temeljno ljudsko pravo, predlagatelj smatra da je nepotrebno i diskriminirajuće mijenjati Ustav kako bi se ostvarila Ustavna supremacija jedne vrste zajednice, koja je već regulirana i definirama nižim aktima. 
Predlagatelj smatra da je provođenje referenduma narodne inicijative zbog zadržavanja istog pravila besmisleno, širenje sadržaja Ustava na evidentno zakonsku materiju u suprotnosti s temeljnim načelima dobre vladavine Europske unije i europskog ustavnopravnog civilizacijskog kruga. Konstitucionalizacija zakonske materije neprihvatljiv je način pravne regulacije.
V
Iz navedenog slijedi da je osporavana Odluka i referendumska inicijativa da se definicija braka kao zajednice muškarca i žene unese u Ustav u izrazitom nesuglasju s Ustavom, Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu i međunarodnim konvencijama, te predlagatelj predlaže da Ustavni sud Republike Hrvatske donese sljedeću
O D L U K U
Pokreće se nadzor nad zakonitošću i ustavnošću državnog referenduma (Narodne novine“ br. 134/2013) te donosi odluka o pokretanju ocjene ustavnosti inicijative da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca. Do dovršenja postupka nadzora, obustavlja se provođenje Odluke o raspisivanju državnog referenduma („Narodne novine“ br. 134/2013).

Predlagatelji: 
Srđan Dvornik
Borislav Mikulić
Nataša Škaričić
Dijana Ćurković