Svako malo u hrvatskim se medijima pojavi neki tekstić koji najavi neku novu najezdu "velikog zlice" - Monsantoa. Tako je početkom ovoga tjedna vijest potekla iz jednog medija, prelila se u druge, pa su je proširili mnogi zabrinuti građani putem društvenih mreža. Na temelju oglasa na jednom od portala za zapošljavanje da Monsanto traži jednu osobu u Hrvatskoj iscrtana je slika najezde GMO armije na Hrvatsku koja stoji na granici spremna da nam otme pravo da znamo što jedemo.

"Monsanto dolazi", vrištali su naslovi iako jednostavno guglanje svakome može otkriti da je tvrtka Monsanto registrirala hrvatsku podružnicu još 2001. godine. Ta je podružnica osnovana s temeljnim kapitalom od svega 20 tisuća kuna i u prošloj je godini imala zaradu manju od 200 tisuća kuna. Uspješno se zastrašivanje tim imenom temelji na strahu od GMO tehnologije čime ova tvrtka jest napravila mnogo zla u primjerice Indiji. Monsanto, međutim, ne proizvodi samo GMO sjeme. Mnogi od vas koji ćete ovo čitati i imate vrtove špricali ste korov u vrtu s Monsantovim Cikodorom, herbicidom u kojem je aktivna tvar glifosat. Nedavno istraživanje Friends of the Earth Europe mreže okolišnih organizacija otkrilo je da 40 posto stanovnika Hrvatske u svom tijelu nosi povišene količine glifosata. Doslovno, a ne samo preneseno, Monsanto i njemu slični su u nama.

Osim glifosata, mi teško da možemo znati što se još već nalazi u našim tijelima. U Hrvatskoj se, naime, gotovo uopće ne proizvodi sjeme voća i povrća. Proizvodnja sjemena svega šest kultura zadovoljava naše potrebe. Iako smo nekad bili značajan izvoznik sjemena, i ta je proizvodnja tijekom tranzicije sravnjena sa zemljom. Dakle, mi smo mogućnost prehrambene neovisnosti u zadnjih dvadesetak godina uništili i sjeme uvozimo odasvuda. Dio tih naših para slijeva se i u prihode korporacija koje volimo mrziti. Primjerice, jedan od najvećih svjetskih proizvođača sjemena voća i povrća je korporacija Seminis čije se sjeme prodaje i na našem tržištu. Vlasnik Seminisa je pogodite tko? Da, Monsanto.

Nadalje, nije Monsanto jedini svjetski proizvođač GMO sjemena. Primjerice, Syngenta i Pioneer koji su itekako prisutni na hrvatskom tržištu također su među vodećim GMO proizvođačima. Na hrvatskom tržištu, međutim, službeno GMO sjemena zasad nema. Iako se povremeno pojave pokušaji da se uvede i nema sumnje da će se ti pokušaji nastaviti, a vjerojatno i pojačati, zasad još nije odobrena prodaja nijedne GMO sorte sjemena.

Međutim, ono što predstavljaju monsantoi ovoga svijeta, zvali se oni Monsanto ili nekako drugačije, već je odavno u nama, od primjera s glifosatom do sjemena koje su proizvele iste korporacije koje su najveći lobisti za GMO.

Ne umanjujući opasnosti koje donosi GMO, bitno je shvatiti da je problem sa sjemenom širi od toga što se našoj javnosti taji. Ako ne želimo monsantoe u našim tijelima, umjesto podlijeganju senzacionalističkim napisima, hajdemo otvoriti raspravu kako obnoviti proizvodnju sjemena u državi koja uopće ne proizvodi primjerice sjeme povrća i voća. Jedino onaj tko zna otkud dolazi sjeme iz kojeg potječe njegova hrana, može se nadati da će sam određivati što će jesti.

Građani država poput Hrvatske, koja proizvodi dovoljno sjemena za svoje potrebe svega nekoliko kultura, ne znaju što jedu, ne znaju što će jesti u budućnosti, teški su ovisnici o svjetskom tržištu i laka meta za sve ono što Monsanto predstavlja. Čak i kad bi se Monsanto kao takav zabranio u državi za sva vremena, kao što zazivaju neki vrli članovi društvenih mreža, tu će doći neki drugi monsanto.

Strah od imena treba zamijeniti strah od sadržaja. A zastrašujući sadržaj i unutarnji neprijatelj naše prehrambene neovisnosti je taj da mi svoga sjemena nemamo. Tresti se na riječ Monsanto, a zanemarivati to da nemamo svoje sjeme, je kao da se strahujete dok čekate da vas pregazi divovski kamion, a ne činite ništa da izliječite tumor koji vam nagriza unutarnje organe. Pregazio vas kamion ili ne, unutarnji tumor će nas sigurno dotući, ukoliko nešto po tom pitanju ne učinimo i to odmah. Potenciranje straha od vanjskog neprijatelja, uspješno skreće pozornost od toga da je cjelokupna hrvatska poljoprivreda i proizvodnja hrane pred kolapsom.

* Tekst preuzet sa H-altera