Zgrožena pratim vijesti iz Afganistana. A jedino što mi pada na pamet jesu riječi Seraj Mahboube, vodeće borkinje za prava afganistanskih žena: “Cijelom svijetu ću reći — sramite se.” Šta drugo da kažem?

U praksi ovo znači da novinari privatnih medija češće nisu nego što jesu upoznati sa pravima, te ne prepoznaju kada su im prekršena ili uskraćena, u milosti su i nemilosti urednika koji su često bliski vlasnicima, mobing je sveprisutan, a pristup koji imaju ne rijetko neprofesionalan i senzacionalistički.

Neprofitni mediji zavise od donacija koje primaju, te politika koje donatori imaju. Neki ne žele nikakav upliv u uredničke politike, dok se drugi ne libe tražiti prostor u kojem bi otvarale teme njima bitne, diktirajući time i interes javnosti.

“O pravima se nikada ne govori... Postoje samo obaveze. Novinari sami moraju da se edukuju i tako upoznaju nadređene o svojim pravima”, kaž jedan od novinara zaposlenih u Javnom servisu BiH

Kristina Ljevak, novinarka sa dugogodišnjim iskustvom u domaćim medijima, uslove u kojima rade novinari i novinarke opisuje kao “jezive”, dok Aleksandar Brezar, novinar javnog servisa, konstatuje kako mu se čini da nikada nije bilo teže baviti se novinarstvom u BiH nego je to danas.

Zahvaljujući brojnim malim firmama i restoranima, te pojedincima koji se organizuju, svaki dan ovih preko 250 ljudi ima hranu. Za sada.

Kakav je osjećaj kad je pravda zadovoljena

Said je izbjeglica iz Maroka. Ima 15 godina i sedmicama je živio na ulici, dok nije pronašao sklonište u jednom od skvotova. Na pitanje kako je, spušta glavi i sliježe rameni. “Nemojte me to pitati”, šapuće. Priča kako mami nije javio kako živi. “Ona misli da mi je bolje.” Priprema se da na proljeće sa prijateljem krene ka Europi, preko Balkanske rute. Nije siguran ni gdje ide ni kako će doći, ali kaže da nazad ne može.

MESS, pozorišni festival koji decenijama slavi slobodu, 2016. godine završio je pokušajem direkcije festivala da nametne, ograniči slobodu izražavanja. I to direkcija koja promovira MESS kao “festival koji je ostao simptom i simbol čežnje za slobodom”. Nažalost, postali su simptom početka kraja slobode.