ARTivizam
Dubrovačka nezavisna umetnička scena u Beogradu
Politička samovolja i prezir prema životu ne mogu ubiti grad
26/09/2014 | 11:36
"Ovo je surovo vrijeme, 25 traumatičnih godina u kojima smo imali rat, poratno razdoblje, jedan period kad smo vjerovali da će biti bolje da bi se vrlo brzo pokazalo da se ti naši gradovi pretvaraju u nešto drugo, da su neki ljudi zamislili da to više nisu gradovi za nas nego prostor koji isključivo koristi njihovom privatnom interesu. Ova izložba prije svega govori o tome da sve dok postoje ljudi koji drugačije razmišljaju da ne treba odustati od svojih gradova", kazao je Tolj
Photo: Maja Medić

Pred punim holom Kulturnog centra Beograda, u četvrtak 25. septembra otvorena je izložba „Grad je mrtav. Živio Grad!“ kojom se 27 autora dubrovačke nezavisne umetničke scene prvi put predstavilo Beogradu.

„Ovo je vrlo emotivan trenutak za sve nas. Hvala našim dragim Dubrovčanima, koji su nakon dugo godina došli u Beograd i učinili nam veliku radost. Žao mi je što nisu došle ranije, pre pet, deset godina, da vide da je u Beogradu uvek bilo ljudi koji su mislili na Dubrovnik i koji su patili zajedno sa Dubrovčanima dok je trajala besprizorna agresija na grad. Naravno, nikad nije kasno. Hvala im što su došli i hvala im što i danas u gradu koji je na drugi način devastiran - kulturološki, koji je u odumiranju zbog komercijalizacije i masovnog turizma, i dalje imaju snage da se bave umetnošću. Dobrodošli u Beograd“, kazala je slikarka Jelena Trpković, supruga pesnika Milana Milišića, prve civilne žrtve agresije JNA i paravojnih jedinica Srbije i Crne Gore na Dubrovnik.


Direktorka KCB Mia David, organizatorka izložbe Žarka Radoja, Slaven Tolj i Jelena Trpković na otvaranju

Trpković je pozvala publiku da posebno obrate pažnju na poslednje fotografije dubrovačkog autora Pava Urbana, koji je poginuo fotografišući razaranje grada 6. decembra 1991. godine.  Beograđani prvi put imaju priliku da vide i te fotografije. 

„To su najpotresnije fotografije razaranja jednog grada. Pavo je bio na Stradunu kada su krenule da padaju granate. To je čovek koji je dao svoj život za grad, za umetnost“, podsetila je Trpković

Petnaest autora je zbog izložbe stiglo u Beograd. Neki od njih su prvi put tu, a neki ponovo nakon više od dvadeset godina. Zajedno sa kustosom Slavenom Toljom, direktorom Muzeja Moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i dugogodišnjim voditeljem dubrovačke Art radionice Lazareti, pojašnjavali su publici svoja dela.

Izložba „Grad je mrtav. Živio Grad!“ je izložba o Dubrovniku, ali i o vama i o nama na više razina, kazao je na otvaranju Tolj.

„Ovo je izložba o vremenu od devedesetih do danas i o načinu kako smo se nosili sa tim vremenom, što smo radili, koliko smo bili časni, koliko smo mislili na druge ljude i kako smo na sve to gledali. Svi ljudi koji su izložili radove, su ujedno i u svim drugim situacijama, i kao aktivisti, a prije svega kao ljudi,  pokazali da vide što se događa oko njih. Znali su reagirati na dobar način kada se to događalo, kroz cijelo ovo vrijeme, što nije bilo jednostavno. Ovo je jedno surovo vrijeme, 25 traumatičnih godina u kojima smo imali rat, poratno razdoblje, jedan period kad smo vjerovali da će biti bolje da bi se vrlo brzo pokazalo da se ti naši gradovi pretvaraju u nešto drugo, da su neki ljudi zamislili da to više nisu gradovi za nas nego prostor koji isključivo koristi njihovom privatnom interesu. Ova izložba prije svega govori o tome, da sve dok postoje ljudi koji drugačije razmišljaju da ne treba odustati od svojih gradova i da nikakva politička samovolja i prezir prema životu ne mogu ubiti grad. Ja se bar nadam da je to tako. Dubrovnik prolazi kroz jedan užasan proces pretvaranja grada u destinaciju.  Sa distance se možda čini da je to prostor ugodnog življenja u kojem se može zaraditi novac, može osigurati egzistencija. Taj novac i egzistencija ne mogu nikako čovjeku dati ono što mu u stvari treba: da bude čovjek, da miriše taj svoj grad,  da živim punim plućima u tom gradu“, rekao je Tolj.

Uz fotografije Urbana te rukopis i neobjavljeni tekst Milana Milišića, publika do 18. oktobra u galeriji Podroom Kulturnog centra Beograda može pogledati i radove Antuna Maračića, Paska Burđeleza, Ivane Jelavić, Ivane Pegan Baće, Viktora Daldona, Luka Piplice, Ane Požar Piplice, Tine Gverović, Bena Caina, Mare Bratoš, Ervina Babić, Marka Ercegovića, Darija Kulišića, Marije Grazio, Stjepana Grbića, Ane Opalić, Marija Cvjetkovića, Marije Pende, Karmen Dada, Ivone Vlašić, Ivane Selmani, Maje Marković, Mara Mitrovića, Božidara Jurjevića i Slavena Tolja.

Kao prateći program, uz izložbu su organizovane i dve panel diskusije: Prva panel diskusija održana je 26. septembra u 18 časova u zgradi Muzeja Grada Beograda, u okviru Oktobarskog salona. Kroz razgovor sa koordinatorom inicijative “Srđ je naš” Đurom Caporom, Slavenom Toljom, beogradskim arhitektom Bojanom Kovačevićem i članom kolektiva Ministarstvo prostora Markom Aksentijevićem, otvorene su teme politika upravljanja javnim prostorima koju je vlast Srbije aktuelizovala megalomanskim projektom “Beograd na vodi”.  Moderatorka je Žarka Radoja.

Druga panel diskusija, 27. septembra u 19 sati u galeriji Artget KCB-a, posvećena je nasleđu pesnika Milana Milišića i bavila se odnosom politike i umjetnosti prema njemu danas, kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji. O Milišiću su govorili njegovi dugogodišnji prijatelji -  novinar i direktor HRT-ovog centra Dubrovnik Vedran Benić,  beogradski pisac Predrag Čudić i Slaven Tolj. Razgovor moderira književni kritičar Dragoljub Stanković.

Komentari[ 3 ]