Preko čitave zadnje stranice subotnjega Jutarnjeg lista objavljena je pompozna najava za „svjetski ekskluziv“. „Svjetski ekskluziv“, prema toj najavi, predstavlja „ekskluzivno otkriće inspektora FBI-a“ da je (sada idu velika masna slova) „Ivo Sanader u New Yorku živio raskošnije od sultana“. Uz nekoliko fotografija luksuznih hotelskih interijera, skinutih s web-stranice hotelskoga lanca, slijedi objašnjenje da sutradan, u nedjelju, „donosimo transkripte i iskaze svjedoka iz tajne istrage FBI-a te snimke troetažne sobe koju je plaćao 25 tisuća dolara dnevno“.

Sutradan, u nedjelju, s nestrpljenjem uzimam Jutarnji list, tim prije jer su na naslovnici raspoređene iste fotografije luksuznih hotelskih interijera, skinute s web-stranice hotelskoga lanca, iznad privlačnoga naslova: „Ivo Sanader u New Yorku trošio više od sultana!“ Reportaža se prostire preko četiri novinske stranice (22, 23, 24 i 25), ispunjene uglavnom fotografijama luksuznih hotelskih interijera, istim kao u najavi, istim kao na naslovnici, skinutim s web-stranice hotelskoga lanca. Naslov: „Ivo Sanader u New Yorku živio je bolje od sultana!“

Poprište delikta je New York Palace, „jedan od najekskluzivnijih hotela na svijetu“. Na zahtjev Državnog odvjetništva RH, američki FBI je proveo „tajnu istragu“ i otkrio da je bivši hrvatski premijer prilikom svojih putovanja u Ameriku „najviše volio boraviti u New York Palaceu“, a onda je Državno odvjetništvo RH ta saznanja – što u reportaži nije izravno navedeno, ali se iz svega podrazumijeva – proslijedilo Jutarnjem listu. Štoviše, o otkriću američkog FBI-a – proslijeđenom Državnom odvjetništvu RH, proslijeđenom Jutarnjem listu – da je Sanader „najviše volio boraviti u New York Palaceu“, zagrebački je dnevnik opširno pisao prije više od godinu dana. Ne mogu se točno sjetiti, no sva je prilika da je i tada stvar bila najavljena kao „svjetski ekskluziv“.

Sada, međutim, doznajemo da u sklopu New York Palacea postoje i „četiri Triplex Penthouse apartmana na vrhu nebodera Tower“, te da se isti „prostiru na tri etaže i imaju površinu od 465 kvadrata“. Hotel New York Palace, doduše, ima i 723 „uobičajene sobe“ („uobičajenih“ veličina i interijera, pretpostavljam čitalački naivno, kao i u drugim „uobičajenim“ hotelima visokoga ranga koje po „uobičajenim“ cijenama troši „uobičajena“ politička elita), ali četiri Triplex apartmana nešto su posve drugo u odnosu na te 723 „uobičajene sobe“: gostu su tu na raspolaganju „privatni lift, recepcija, limuzina, kuhar i batler koji govore više jezika, touch screen klima-uređaj, daljinski upravljač za svjetla i krevete…“, a cijena noćenja stoji „i do 25 tisuća dolara“.

Pažljivo pratim tekst ne bih li se informirao kada je to i u kakvom aranžmanu Ivo Sanader koristio Triplex apartman od 465 kvadrata, na tri etaže, po cijeni od 25 tisuća dolara za noć, no – nikako da dođem do toga. Takvoga podatka, za vraga, nema sve do kraja svjetski ekskluzivnog štiva. Novinar istraživač ustvari ne zna je li dotični ikada spavao u spomenutom Triplexu, ni FBI ni Državno odvjetništvo RH nisu ga o tome precizno izvijestili, raspolaže tek uopćenom obavijesnom građom gdje stoji da je dežurni hrvatski gad „najviše volio boraviti u New York Palaceu“. Svejedno, Jutarnji list opremom „svjetskog ekskluziva“, naslovom i fotografijama (skinutim s web-stranice hotelskoga lanca), čitatelje eksplicitno suočava sa šokantnim otkrićem da je skot troetažnu sobu „plaćao 25 tisuća dolara dnevno“.

„Transkripata“ i „iskaza svjedoka“ u članku također nema. Jedini kojeg novinar istraživač u svojstvu „svjedoka“ navodi je anonimni tjelohranitelj, i to ovako: „Jedan od bivših djelatnika osiguranja prisjeća se tih putovanja i kaže nam kako u tim prigodama bivši premijer nije unajmljivao najluksuznije Triplexe na vrhu nebodera…“ No – oštroumno zapaža novinar istraživač – Sanader je često putovao i bez osiguranja, a znao je tjelohraniteljima i uteći, te je u tim situacijama komotno mogao spavati u Triplexu za 25 tisuća dolara… Pa je li đubre tamo spavalo? Ne zna to novinar istraživač, jebi ga – ne znaju FBI ni Državno odvjetništvo RH, a kamoli će on – ne treba baš cjepidlačiti oko sitnica.

Zato nudi obilje drugih zanimljivih informacija, na primjer da su Michael Jackson i Whitney Houston Triplex apartmane nazivali svojim drugim domom, da „s njihove terase pogled puca na cijeli Manhattan“, da je „na trećoj etaži u blagovaonici smješten i otvoreni kamin za večeri namijenjene intimnijoj atmosferi“… Sve je te ekskluzivnosti novinar istraživač preuzeo s web-stranice hotela – preciznije: prepisao je odatle nešto više od 80 posto svoga teksta, od riječi do riječi – uključujući izjavu dugogodišnjega batlera, odnosno „Maitre d'Etagea“, po imenu Samir Saleh.

„Što god da je gostu potrebno, ja mu to omogućujem. Prije nego što dođe u naš hotel, provjeravam njihov profil, što vole jesti i piti, treba li im možda mikrovalna pećnica ili veća količina ručnika u kupaonici“, kaže batler za reklamnu web-stranicu hotela, ne sluteći da će to postati „svjetski ekskluziv“ hrvatskih dnevnih novina. Pa je li Maitre d'Etage Samir Saleh dvorio sultana Sanadera u Triplex apartmanu i opskrbljivao ga pojačanom dozom ručnika? Ne zna to novinar istraživač, jebi ga, Samir mu je bio nedostupan i ostao je bez opipljivih dokaza, ne znaju ni FBI ni Državno odvjetništvo RH, ali to nije razlog da Jutarnji list, do fanatičnosti predan objektivnom izvještavanju, ne oglasi kako je kurentni zlotvor svoj hotelski smještaj „plaćao 25 tisuća dolara dnevno“.

„Svjetski ekskluziv“ dobiva na važnosti zahvaljujući kontekstu, a kontekst čini samo finale suđenja Ivi Sanaderu, faza u kojoj su stranke u sporu iznijele završne riječi i čekaju presudu, naime – moment kada hrabri i nepotkupljivi medij odlučuje intervenirati i pomoći sudu u izricanju pravedne kazne. A može, razumije se, i ovako: tužilac je svojoj završnoj riječi imao još nešto dodati, pa je – u nedostatku formalnih procesnih mogućnosti – to učinio posredstvom novina, a k tome i uz pomoć jedne ničim dokazane špekulacije. Tužilac u svojoj plemenitoj borbi za namirivanje pravde udara svim sredstvima, pogotovo sredstvom informiranja.

Budući da je riječ tek o jednome od stotina primjera gdje se ostvaruje čvrsto savezništvo informativnih medija i državnog tužilaštva, pada mi na pamet kako je Hrvatska dovoljno zrela da i službeno verificira specifični (i već sasvim profilirani) aspekt novinarske struke, nešto poput tužinarstva, uslužne djelatnosti organa progona. Djelatnici bi se tako mogli legalno cehovski ustrojiti, sindikalno povezati, organizirati zajedničke izlete i sportska natjecanja… A ne bi bilo zgorega riješiti i posebna statusna pitanja, kad su već medij i njegova stručna lica, umjesto da se prepuštaju tradicionalnom piskaranju, provjeravanju činjenica, robovanju istini i sličnim tricama, riješeni postati dijelom represivnog aparata i preuzeti obaveze kakve ima Maitre d'Etage Samir Saleh: „Što god je državnom odvjetniku potrebno, ja mu to omogućujem.“

U pravilu je potrebno dosta toga – od dodatnih ručnika i touch screen klima-uređaja, pa do otvorenog kamina i božanstvenog pogleda na Manhattan, sa zajedničkom računicom da optuženi kurvin sin treba dobiti ono što zaslužuje: što skuplji hotelski, to duži zatvorski smještaj. Pa ako možda i nije plaćao 25 tisuća dolara za noć u New York Palaceu, platit će on nama! Napokon, nigdje nije zapisano da demoniziranje i dokumentiranje moraju ići u paru.

Promatrano iz šireg rakursa, učinak tužinarstva utoliko je dvojak: s jedne se strane osigurava imitacija objektivnog istraživačkog žurnalizma, a s druge imitacija pravne države. Nastupa ona sretna okolnost kada, obnašaš li vitalnu državnu funkciju, postaje svejedno držiš li u rukama novine ili pendrek. Triplex apartman u službi je takvog Duplex aranžmana.

* Tekst preuzet sa Lupige objavljen u štampanom izdanju tjednika Novosti