
Nekoliko tačaka koje je u celom slučaju potrebno napomenuti:
(1) Oni koji se pitaju “Šta treba da se uradi?”, imaju užasne posledice NATO intervencije u Libiji – slavljene kao veliki uspeh “humanitarne intervencije” – iz koje nije naučena ni osnovna lekcija da je a) bombardovanje iz navodno humanitarnih razloga nikada ne ispuni zacrtane ciljeve i skoro uvek situaciju pogorša; b) američka vojska nije napravljena, a ni raspoređena iz “humanitarnih” razloga?; i c) američka vojska nije uvek sposobna da “napravi nešto” pozitivno u svakoj humanitarnoj krizi čak i da je to zaista cilj američkih zvaničnika?
Patnja u Iraku je stvarna, kao i brutalnost ISIS-a i želja da se to reši je razumljiva. Možda postoji idealan svet u kojem je supersila istovremeno sposobna i voljna da bombarduje iz humanitarnih razloga. Ali to nije svet. Samo pogledajte kako je većina zagovarača intervencije izignorisala dobrobit Libije, odmah nakon minute zabave i uzbudljivih trenutaka – “Došli smo, videli, umro je”, uzviknula je Hilari Klinton - i sve je bilo gotovo.
Associated Press, December 1, 1990.
(2) Jednostavno je zanimljivo kako bilo ko može gledati akcije SAD na Bliskom istoku i još uvek verovati da je cilj vojnog prisustva humanitarni. Vlada SAD se ne suprotstavlja tiraniji i nasilnom ugnjetavanju na Bliskom istoku. Naprotiv, dugogodišnja američka politika je bila učiniti sve da se pokori stanovništvo te regije brutalnom silom – što je pokazala odlučnom podrškom najgorim ugnjetačima u tom delu sveta. Ili, kako je Hilari Klinton to nezaboravno rekla 2009. godine: Zaista smatram predsednika Mubaraka i njegovu ženu prijateljima moje porodice”.
Kako bilo ko može poverovati da je vlada, čija je otvorena i eksplicitna politika “kontinuitet režima” u Saudijskoj Arabiji i koja nastavlja da pruža sve moguće vrste podrške vojnim diktatorima u Egiptu, istovremeno vođena humanitarnom misijom u regiji?
Time, John Dickerson, January 28, 2003
(3) “Humanost” je dobra ambalaža u koju su svi ratovi – čak i najagresivniji – upakovani, ali to skoro nikada nije njegova prava svrha. Uglavnom je bilo mnogo drugih koraka koje su SAD mogle poduzeti kako bi postgli humanitarne ciljeve, ali za njih su potrebni upornost i resursi, a istovremeno podrazumevaju slabiju kontrolu, i obično su ignorisani u korist dizanja stvari i ljudi u vazduh sa bombama slobode.
(4) Obratite pažnju kako su i izmišljotine o ustavnoj demokratiji sada preskočene: postoji osnovana pravna raspravao legalnosti, ali u suštini: Predsednik ima moć da naređuje bombardovanje jer on odlučuje da to treba da se desi.
International Business Times, January 2, 2014
(5) Možda će bombardovanje Arapa koje istovremeno izvode Izrael i SAD – ponovo – stvoriti ekstremno negativne posledice?
(6) Ova dokumentovana “Sadam-je-gori-od Hitlera” kampanja je bila propraćena naoružavanjem i finansiranjem tog istog Sadama od strane SAD (to isto je važilo i za talibanske prethodnike, Gadafija, Iran, Manuela Noriegu i doslovce svakog najnovijeg negativca koga je trebalo bombardovati. Amerika je bila okvirno povezana sa saveznicima ISIS-a u Siriji, a američki saveznici su finansirali sam ISIS). Propaganda je išla od “otimanja beba iz inkubatora: loš kao Hitler” preko “prostorija za silovanje: gore od Hitlera” do novog slogana “Gore nego Al Kaida”. Šta je uopšte ostalo?
Određeno vreme bio je to Mahmoud Ahmadinejad – demokratski izabran predsednik Irana koji je napustio tu poziciju mirno na kraju mandata i koji nikada zapravo nikoga nije napao – proglašen je novim Hitlerom. Kao što sve ovo pokazuje, u svetu sigurno postoje gnusni, nasilni ljudi: uključujući američke najbliže saradnike i one koji su dozvolili nasilje dokumentovano u ovom tekstu, kao i oni protiv kojih je to nasilje usmereno. Ali možda je potreban ozbiljan skepticizam sledeći put kada bombardujemo sa porukom o najvećoj svetskoj pretnji u istoriji – i posebno manipulativnim optužbama da su protivnici američke vojne akcije zapravo oni koji podržavaju nove negativce – kako bi obezbedili garancije za sledeću kampanju za bombardovanje.
(7) Možda je to, pre humanosti, imalo više uticaja u poslednjoj kampanji za bombardovanje? Ciljani napadi protiv ISIS-a su očigledno drugačiji od kompletne invazije na Irak, ali bez obzira da li je istina, očigledno je da je, kao što je Peter Baker u The New York Timesu napisao: “Obama je postao četvrti predsednik u nizu koji je naredio vojne akcije na tom groblju američkih ambicija”, poznatom kao Irak.
* Prevele Marija Šerban i Žarka Radoja