Postojala su vremena kada su naši političari i mediji prilikom izvještavanja o  ratovima na Bliskom Istoku imali osnovni strah, a to je da im niko nikada ne pripiše antisemitizam.

Tako otrovan, tako zloban je bio ovaj napad protiv bilo kakve iskrene kritike Izraela, da je i sama upotreba reci "neproporcionalan" - koja se odnosi na uobičajeni ratni odnos poginulih na arapskoj i izraelskoj strani - izazivala optužbe za nacizam od strane onih koji bi da budu pristalice Izraela. Naklonost ka Palestincima će obično zaraditi nadimak ‘’pro-palestinski’’ što, naravno, znači ‘’pro-teroristički”.

Ili je bar tako bilo sve do posljednjeg krvoprolića u Gazi koje su novinari ispratili tako da naši gospodari i mediji pate od novog iskustva: ne straha da će biti prozvani antisemitima; nego od bojazni sopstvenih gledalaca i čitalaca - običnih ljudi koji su bjesni zbog zločina počinjenih nad ženama i djecom Gaze i koji zahtjevaju objašnjenje ZAŠTO… Čak i sada, političari i  moćnici odbijaju da tretiraju svoj narod kao moralna, dostojanstvena, inteligentna ljudska bića.

Još uvijek – svaki put kad se krvavo dijete pojavi na ekranu – voditelj priča o tome ko je kriv. KO JE KRIV? Pa, da li je ovo prokleta  fudbalska utakmica? Ili krvava tragedija? Ovako to ide… Civile ubijaju…Reporteri to nazivaju ‘’tenkovska vatra’’ (Hamas nema tenkove). Izrael kaže da je Hamas ispalio raketu, a Hamas da je to ipak djelo Izraelaca. Ustvari, to jeste igra ‘’ko je kriv’’. Niko ne može biti optužen pa, prema tome, ne moramo mućkati glavom i slobodno možemo zbaciti odgovornost sa sebe.

Trebamo zaboraviti i 1986. godinu kada su američke bombe ubijale civile u Tripoliju (podsjećam, “ispaljeni protivavionski projektil Libana” je bio kriv) ili  napad NATO na Šualu, bagdadski distriht, 2003. godine, kada su opet ubijeni civili ( kriv je protivavionski projektil koji su ispalili Iračani). Nekoliko Amerikanaca me zvalo da to naglasim, dodajući da je američki senat glasao 100 prema 0 u korist Izraela i da to pomalo podseća na 98 procenata koliko arapski diktatori dobijaju kao podršku za svoje vladanje – s tim što američki glasovi jesu realni.

Sad, rečenica u ime svih nas… Da, Hamas je korumpiran, ciničan, nemilosrdan. Većina “portparola” koji ga zastupaju su toliko glupi, nepovezani, a u glasovima im se krije zlostavljanje koje je nadmašilo i Marka Regeva u pokušajima okretanja svijeta protiv Hamasa. Ali, svijet se okreće i protiv Izraela, kao što to ministri EU stalno (ali nežno) govore Izraelcima. Okreće se i protiv naših političara, medijskih gospodara koji nastavljaju da ih vređaju. 

Koliko puta The New York Times očekuje od svojih čitalaca da tolerišu malodušne članke? U Gazi se dešavaju “smrtonosni napadi”, javljaju čitaocima. Broj mrtvih je 750 “i većinom su Palestinci’. Onda ide izvlačenje -  međusobno se oko napada optužuju - da li je Izrael ili Hamas ili saveznici Hamasa, i na kraju ‘’jedino bitno je da se nađe način za zaustavljanje pokolja’’. Tako da je onda sve u redu. U igri ‘’ko je kriv’’ zapravo niko nije kriv.

Reakcija francuske Vlade na golgotu u Gazi je dočekana sa podrugivanjem. Fransoa Holande je zatražio od Izraela da malo ‘’ispravi cilj’’. Kritikovao je nasilnost Hamasa ali i odmazdu Izraela. No, tada je bijesni Benjamin Natanjahu pozvao telefonom Jelisejsku palatu. Promjena ploče. Holande izgovara uobičajene mantre. ‘’Izrael ima pravo da preduzme sve mjere kako bi zaštitio narod’’. Međutim, članovima francuske skupštine je dosta “kolektivnog kažnjavanja” Palestinaca pa je Holande rekao da mora doći kraj ovoj eskalaciji nasilja. Fuj!

U Irskoj, koja je tradicionalno ‘’propalestinski’’ nastrojena, Irish Times izvještava na sličan način kao i NYT. Dan nakon što je Izrael bombardovao UN školu, gdje je nastradalo 19 civila, na naslovnoj strani je objavljen tekst o primirju koje Izrael želi da potpiše ali  se Hamas ne izjašnjava, i tek onda je napisano za 19 žrtava. Čitalac je kritikovao list jer pokušavaju izjednačiti krivicu i Palestince učiniti jednako krivima kao Izrael.  ‘’Ovakva nezainteresovanost je vrsta moralne apatije’, napisao je. I stvarno je dobro rekao…

Ako ništa drugo, zahvalimo se novinarima iz Gaze - iako su im šefovi još uvijek u bjekstvu…

* Prevela Branka Radoja