Društvo
Konferencija u Zagrebu
Tradicionalni mediji između profesionalizma i održivosti
26/04/2014 | 21:17
Povlačenje na margine interneta jedno je od pomenutih trenutnih rješenja, stvaranje malih alternativnih oaza koje otvaraju prostor za teme koje nemaju mjesta u mejnstrim medijima, ali s druge strane to povlači i reperkusije jer su takva mjesta često okrenuta istomišljenicima, pa se postavlja pitanje mijenjanja suštine novinarstva, odnosno njegove deprofesionalizacije.
Photo: kulturpunkt.hr
Ladislav Tomičić, Vesna Kesić, Antonija Letinić i Rudiger Rosig

Koji bi  modeli tradicionalnih medija imali transformacijsku snagu, a istovremeno djelovali na čitatelje motivacijski, zadržali dio integriteta, a ostali nezavisni i davali informacije koje imaju dublji smisao, neka su od pitanja koja su otvorena na panel diskusiji „Transformacija tradicionalnih medija“ trećeg dana konferencije „Mediji protiv demokracije? Komercijalizacija interneta i kriza medija“ koja se održava u Gete institutu u Zagrebu.

Povlačenje na margine interneta jedno je od pomenutih trenutnih rješenja, stvaranje malih alternativnih oaza koje  otvaraju prostor za teme koje nemaju mjesta u mejnstrim medijima, ali s druge strane to povlači i reperkusije jer su takva mjesta često okrenuta istomišljenicima, pa se postavlja pitanje mijenjanja suštine novinarstva, odnosno njegove deprofesionalizacije.

Na pitanje ostanka i opstanka štampanih medija, njihov odnos prema pokušajima političke kontrole, te načinima na koje se mogu boriti za čitateljsku publiku, samim tim i jači uticaj na javno mnjenje te finansijsko osiguravanje egzistencije, odgovarali su njemački novinar Rudiger Rosig iz lista TAZ, Ladislav Tomičić, novinar i kolumnista Novog lista i osnivač portala Lupiga te Vesna Kesić, novinarka i aktivistica. Oni su publici predstavili tri različita medijska ustrojstva – novina koje su organizovane po principu zadruge, dnevnog lista koji je iz radničkog dioničarstva prešao u ruke privatnog vlasnika i internet portala koji je izgrađen na entuzijazmu novinara i nakon 10 godina postojanja pokušava da pronađe platformu koja bi ga učinila finansijski održivim i zadržala profesionalno neovisnim.

Da li je sistem funkcionisanja TAZ-a, jedinih dnevnih novina na svijetu koje rade po principu zadruge, moguć na prostoru bivše SFRJ i šta sa sobom povlači rad u takvoj medijskoj kući?  TAZ danas ima 50.000 pretplatnika, a prodaje oko 62.000 primjeraka.

„Nećete zaraditi na ovakvom novinarstvu“, kazao je Rudiger Rosig predstavljajući sistem ustrojstva TAZ-a. „S druge strane, radićete profesionalno i ozbiljno, radićete slobodno, bez pritisaka“, rekao je i podvukao da je veliki broj novinara u vodećim njemačkim listovima danas posao naučio upravo u TAZ-u. „Da smo fudbalski tim i da zarađujemo na igračima koje obučimo, bili bi najbogatije novine u Njemačkoj.“

Na ovim prostorima pomoć se uglavnom očekuje od države i funkcionisanja po principu pravog zadrugarstva nema. Bilo je nekoliko pokušaja ali oni nisu urodili plodom. Razlozi su brojni, a jedan od osnovnih je malo tržište.

Međutim, osnivaju se mali alternativni mediji, poput Lupige, koji stvaraju prostor za priče kojih je sve manje u visokotiražnim medijima.    

„Mi smo portal zamislili kao otvorenu platformu na koju se može javiti ko god je zainteresiran. Uvjet da tekst bude objavljen jeste da zadovoljava profesionalne standarde i da se slaže sa našim svjetonazorom. Mi nismo spremni biti objektivni“, kazao je Ladislav Tomičić i napomenuo da novinari koji tamo rade ne ovise financijski o tom portalu, pa samim tim nisu prisiljeni raditi kompromise.

Kao primjer medija sa stavom kojeg želi imati Tomičić je naveo detalj tokom masovne histerije u Hrvatskoj nakon što je general Ante Gotovina u Hagu oslobođen optužbi za ratne zločine u „Oluji“.

„Svi su se natjecali u domoljublju, pa je jedan medij pokrenuo akciju 'Pošaljite nam fotografije vaših najmlijih u 'Oluji'“. Mi smo tražili od naših čitatelja da nam pošalju fotografije frižidera koje su njihovi najmiliji donijeli iz 'Oluje'“, kazao je.

Lupiga sada pokušava da se poveže sa udrugama civilnog društva kako bi u sinergiji pokušali realizirati što ozbiljniji medij. Međutim, brojna ograničenja ne dozvoljavaju da se producira koliko bi sadržaja htjeli ni na koji način bi htjeli.

„Novinarstvo je izgubilo kredibilitet i to je, zahvaljujući javnoj televiziji, počelo onog trenutka kad smo pristali biti dio ratne mašinerije devedesetih, a koliko je to izraženo najbolje govori inicijativa kolega da im se prizna ratni staž. Mislim da bi priznavanje braniteljskog statusa bio konačni kraj novinarstva u Hrvatskoj“, podvukao je Tomičić.  

Pojašnjavajući krizu u kojoj se našao Novi list nakon što je promijenio vlasnika koji ga uništava financijski, Tomičić je rekao da u Hrvatskoj pravi veliki izdavači ne postoje, niti je ikome u interesu da kupi novine da bi radio novinarstvo, nego da stekne uticaj i polugu za uticaj na političke vlasti i sprege s njima.

Vesna Kesić smatra da ukoliko se želi djelovati unutar postojećeg carstva socijalnosti u modusima koji postoje, da treba promatrati i istraživačke i novinarske aktivnosti iz aktivističke perspektive.

„Ja sve što radim, radim kao aktivistica“, kazala je.  

Kao jedan od glavnih problema navela je izostanak razgovora o procedurama kako doći do transformacijskih platformi.

„Mi moramo imati kontakt sa publikom, sa potencijalnim čitateljima kroz to da i sami ulazimo u tržišnu konkurenciju bez očekivanja da ćemo imati profit. Svaki pokušaj da živimo samo od dotacije je truo jer nas ne održava u realnom svjetlu. Nama je vrlo lako tržišne odnose proglasiti onima koji su koruptivni do srži, ali mislim da se time jako gubi veza sa realnošću i da postoji ogromna opasnost da se upada u idealizaciju. Uopšte nemamo ideju sa kojom publikom imamo posla i na koji način da pokušamo mi nezavisni mediji bili organizatori nezadovoljstva. Da li će mediji na taj način postati aktivistički? Hoće ali to nije problem. Na koji način da se mi sa međuplatformama uključimo na kanaliziranje bijesa i nezadovoljstva, a da ne budu kanalizirani na drugi način?“, zapitala je.

Tomičić je podsjetio na pritiske vlasti koji su u poslednje vrijeme prešli na konvencionalne njuz portale, poput index.hr, zbog čega smatra da je značaj neprofitnih portala u tom kontekstu veći. Međutim, na Balkanu održivi model, bez pomoći države, raznih fondacija ili rada na zasnovanog na entuzijazmu, za sada nije pronađen. Kao jedna od mogućnosti pominjano je širenje djelovanja na regiju, no i ta opcija ima svoje nedostatke.

„Najgore što se može desiti jeste da nema socijalnog organizma u kojem kritiziramo i budemo kritzirani“, zaključila je Vesna Kesić.

Komentari[ 0 ]