Biljana Stojković | 05/06/2023

Nastupili su teški dani i za Vučića, ali ne zbog toga što je opozicija postala pametnija i ima sjajna rešenja, niti zbog toga što su analitičari i kolumnisti došli do dragocenih uvida u aktuelno stanje – to se nikada još nije dogodilo – već se događaji ubrzavaju i usložnjavaju

Ovom presudom, konačno i nedvosmisleno je utvrđeno učešće Republike Srbije u oružanim sukobima u BiH i Hrvatskoj.

Sve je oko nas ionako nenormalno i naopako, ljudi napadaju druge ljude, uništavaju njihove domove i crkve i škole i bolnice i mostove i puteve, miniraju im polja i spaljuju drveće pa verovatno u svemu tome ni ta martovska snežna vejavica nije nešto baš toliko neobično.

Uprkos činjenici da su klimatske promene jedan od vodećih globalnih problema i izazova, ljudi koji moraju da se pokrenu zbog njihovih posledica preko granica svoje zemlje, suočavaju se sa nedostatkom pravne zaštite

U Iranu traju protesti, žene skidaju obavezne hidžabe sa glave. Na putovanju 2018. godine upoznala sam mnogo Iranki koje su otvoreno u razgovoru negodovale što moraju da se pokriju. Nikada nisam sela i napisala tekst o toj fascinantnoj zemlji i najboljim ljudima koje sam do sada srela na putovanjima. Zbog M, četiri godine kasnije, skupila sam likove i izvukla iz sećanja razgovore koje smo vodili. Većina mojih sagovornica je još uvek u Iranu.

Granice kojima se definiše ko su ljudi kao mi, ko su Evropljani, pa čak i ko su „belci“, nisu fiksirane i pomeraju se u skladu sa političkim i društvenim potrebama. Oni za koje smatramo da nisu kao mi doprinose definisanju tih granica isto koliko i oni za koje verujemo da to jesu.

Igor Mandić rođen je 20. studenoga 1939. godine, na isti dan kad sam, točno na njegov dvadeset peti rođendan, i sam ugledao svijet. Svoj glasoviti Notes u Vjesniku u srijedu Mandić je počeo pisati 17. travnja 1968., na isti dan na koji ćemo, točno dvadeset pet godina kasnije, u Mirovoj tratoriji utemeljiti nezavisni Feral

Slobodni novinari ili frilenseri su novinari koji nemaju matičnu redakciju, već samostalno biraju događaje, pojave, teme, obrađuju ih i nude, kao ekskluzivnu vijest različitim medijima. U suštini, biti slobodan novinar trebalo bi da bude lični izbor, ali u Crnoj Gori je to više sticaj okolnosti

Novinari i novinarke u Srbiji, Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji dele istu sudbinu. Sve češće su žrtve nasilja, fiizičkog, verbalnog, a posljednjih godina sve im se više preti putem društvenih mreža.

U eri društvenih mreža, kada je dezinformacija više nego ikada u istoriji, glavno pitanje je kom donosiocu informacija verovati jer, kako piše nekadašnji glavni urednik britanskog lista The Guardian Alan Rusbridger - ništa u životu ne funkcioniše bez činjenica

Kada mediji rade isključivo da bi služili onima na vlasti ili kako bi se slagali s većinskim javnim mnijenjem, tenzije će samo jačati

Snimka nasilnog istjerivanja migranata nastala je 15. lipnja ove godine na hrvatsko-bosanskoj granici kod Rakovice. "Muškarci u tamnoplavim uniformama, s fantomkama na licu, prisiljavali su ih da se prolazeći kroz duboku vodu vrate u Bosnu. Prebijali su ih tonfa-palicama", kaže nizozemski novinar Klaas van Dijken, koji je snimio premlaćivanje.

Očekuje se da će Albanija zbrinuti do 4.000 Afganistanacai Afganistanki

Zgrožena pratim vijesti iz Afganistana. A jedino što mi pada na pamet jesu riječi Seraj Mahboube, vodeće borkinje za prava afganistanskih žena: “Cijelom svijetu ću reći — sramite se.” Šta drugo da kažem?

Film prati dečka koji je s 15 godina organizirao bijeg svoje obitelji strahujući da će mu otac presuditi mami i k tome udati devetogodišnje sestre.

“S tijelima mladića iz Afrike, u Paragvaj stigla je Europa. U paragvajsku luku pristao je politički i ekonomski projekt, utvrda ustrojena na sadističkim politikama Europske unije i zakonima njezinih država članica i podanica. Stigao je režim smrti", poručuju u pismu javnosti iz Transbalkanske solidarnosti

U nedostatku infrastrukture, pokreta ili nekakve revolucionarne ideje koja bi okupila nezadovoljne, jedini ispravan zajednički imenitelj može da bude bes. Bes zbog toga što smo isključeni, ostavljeni bez glasa i u institucijama i u javnosti, što nam je uskraćena mogućnost da menjamo državu u skladu sa svojim potrebama, i što čak ni kad umiremo zbog ljudske nesposobnosti nema te ultimativne pravde da barem brojevi budu tačni.

Primetio sam da je naš vladalac usavršio tehniku preuzimanja protesta, posebno kada su u pitanju razni spontani izlivi narodnog gneva. Tehnika se sastoji u tome da se par stotina specijaca u civilu pošalje na čelo protesta, ponašajući se kao predvodnici mase i uzvikujući unapred pripremljene parole.

Povodom najave da je Ministarstvo odbrane Srbije naručilo skoro 2,5 tona žilet žice koja bi trebalo da bude iskorištena za ograđivanje prihvatnih centara za smeštaj migranata i centara za smeštaj azilanata, objavljujemo prevod teksta iz Gardijana o tome zašto neke države odlučuju da je sklone i kako politika EU oličena u žilet žici utiče na živote ljudi kojima je namenjena.

“Politički se identifikujem kao socijalista. Želim da svima bude što prijatnije dok čekaju da umru. Nažalost, veći deo Zapadne civilizacije čine kapitalisti, koje smatram čistim divljacima. Dok god moramo da živimo u ovom svetu, šta bi moglo biti smislenije od toga da želite da vi i drugi patite što je manje moguće?”