Branislav Zukić | 05/02/2025

Demokratija koja će doći upisana je, u svom dolasku, kao obećanje u Univerzalnu deklaraciju ljudskih prava, u taj izričaj koji se upućuje svima i podrazumeva svakog, bez ograničenja – svakog ko nije isti i nije srodan, već je naprotiv singularan u svom ljudskom obličju. Na nama je da se sedamdeset godina kasnije zapitamo zašto ovo obećanje danas deluje ne samo neverovatno već gotovo ironično.

Jer, gdje je tu ljudskost? Još jučer smo i sami bili izbjeglice, sjetimo se da je više od pola stanovništva BiH napustilo svoje domove. I druge zemlje su nas primile i zaštitile. Međutim, i u njima je bilo (ne)ljudi koji su s prijezirom odgovarali na potrebu građana BiH za međunarodnom zaštitom. Da li i mi želimo da budemo takvi? Ili želimo da budemo Ljudi, humani, koji će pomoći i zaštiti druge koji su u nevolji.

To što mi danas osećamo pri pominjanju jugoslovenske države ne znači da su i naši preci imali ista osećanja u vreme kada su je stvarali.

Samo oni koji su na bezbednom rastojanju od fašizma i njegovih praksi mogu verovati u korist razmene ideja s fašistima.

"U ovim je trenucima više nego ikad potreban solidaran i glasan odgovor kojim ćemo kao društvo odbaciti nasilne politike korištene u svrhu povrede ljudskog dostojanstva i postojanja", zaključili su iz inicijative "Dobrodošli".

Nije u pitanju samo zaštita profesije, govorimo o osnovnom pravu građana na pristup informacijama.

Šta god da se tog 5. oktobra desi, Davor Dragičević i ljudi okupljeni u i oko grupe „Pravda za Davida“, svojom mirnom građanskom pobunom postigli su više nego bilo koji građanski pokret u tri decenije dugoj/kratkoj, ali zato kao tri vijeka napornoj istoriji postjugoslovenskih zemalja.

Cilj ekipe oko „Lica ulice“ je da prikupe 500.000 dinara, čime će deset žena i devojaka moći da prođe obuku

Voljeti i prihvaćati Bosnu danas znači voljeti i prihvaćati najprije ono što nam se čini najneprihvatljivijim.

Postavlja se pitanje, smatra Kovačević, da li on kao novinar treba ilegalno da se naoruža da bi se odbranio od nasilnika, ali je dodao da to neće učiniti, premda takav napad "govori sve o društvu u kojem živimo".

U Sredozemlju smo svedoci pokolju nevinih. Video sam tu patnju, i stidim se odgovora italijanske vlade

Dok čekam na jednu bijednu gestu solidarnosti nekog nogometaša za vrijeme ovog prvenstva, koje prati čitav svijet, nema mi druge nego prisjetiti se njega, koji je ostao nešto kao posljednji romantik nogometa, u kontekstu sportaša i borca za društvenu pravdu.

U vremenu podeljenosti i zlobe, uspešna misija spasavanja fudbalskog tima dečaka nudi inspiraciju

Mučne ali svete istine radi, podsećam da je pamćenje ovog zločina jedino moguće izvinjenje. Jer, bar za neke od nas Srba, nije reč samo o istorijskoj sramoti već i o dubokom bolu bratoubilačkog greha.

Velika Kladuša, kao tačka na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, proteklih mjeseci je i zadnja stanica na balkanskoj ruti - u Bosni i Hercegovini. Krajem maja, fotografkinja Imrana Kapetanović boravila je tamo i napravila kratku fotoreportažu.

Kamere su nestale – ali patnja traje. Daniel Triling dekonstruiše uverenja koja i dalje oblikuju politiku i javno mnjenje

Polarizuje našu politiku, terajući nas da ignorišemo neugodne činjenice i opstruira pravi aktivizam.

Preko 80 organizacija potpisalo je proglas upućen Vladama država kroz koje prolazi Balkanska ruta, ka Evropskoj uniji. Proglas pod nazivom "Izbjeglice, dobrodošli" objavljujemo u cijelosti.

“Izvještavanje koje se pretvorilo u komentiranje, gotovo i huškanje protiv susjednog naroda, nije i ne smije biti novinarstvo. Očekujemo od HND-a da proceduralno ospori tu odluku, a pravila izbora poboljša da se ovo više ne bi ponovilo“, zaključili su u priopćenju.

Srbijanski šef diplomatije prikriva svoj zločinački angažman iz devedesetih godina prošlog veka pričom o ubijenoj jasenovačkoj deci, jasno se identifikujući kao raspojasani adolescent, ambiciozni i netalentovani Džimi Barka regionalne spoljne politike. Ostale su, uprkos suicidnim avanturama i porazima, neraskidiva nit velikosrpskog nacionalizma, i unekoliko modifikovana mantra koja suštinski znači: snove i mržnju niko nam ne može oduzeti.