Nazvali bismo te najboljim prijateljem, ali ti nisi samo više od toga, ti si naprosto nešto drugo, 
Nazvali bismo te rođenim bratom, ali ti nisi samo više od toga, ti si jednostavno nešto drugo, 
Nazvali bismo te još kojekako drugačije, ali nije za ovu priliku da te kojekako drugačije nazivamo niti da te nazivamo kako smo te nazivati običavali. 
Ti nisi tek nešto više od svega toga, 
Ti si nešto neizrecivo. 
U jeziku u kojemu živimo nema riječi ni imenice za našega Tebe. A siromašan je jezik koji za tebe nema riječi. 
U tom si jeziku, eto, jedna riječ previše
Svaki put za njega prevelik, vazda preko njegove sitne mjere
Prevelik, prejak, preglasan, predobar, predrag
Previše velik za jezik kojim će pisati, previše jak za gomilu nasuprot koje ćeš stati, previše glasan za tišinu koja će te slušati, previše dobar za vrijeme u kojemu ćemo se naći, previše drag za ljubav kojom ćemo te voljeti
Biće valjda da si zato, zato što si prevelik i predrag za jedan ljudski život, otiša ranije nego što je red. Ti uostalom za takav red nikad nisi mario. 
U jednom si trenutku postao pregolem za svoj život.
Kažu prerano
Kažu premlad
Tako se, kažu, kaže ljudskim riječnikom tanke mjere
Tako se računa po sitnoj mjeri ljudskoga reda
U kojem postoje i mjera za život i red za odlazak
A ne postoji u tom redu mjera niti postoji u tom riječniku riječ za našega tebe
Koji bi premlad i prerano otišao kad god da ti je otići bilo
Jednostavno, tako prevelik svikao si nas na svoju veličinu
Pa nam te i takvoga na kraju bilo malo
Htjeli smo te još toliko
Previše smo te još našega htjeli
Pa onda bilo koliko
Pa onda još samo malo
Još kratko
Makar premalo i prekratko
O tome sam ti zapravo htio pričati jer drugo sve znaš
Mjesec dana još da je do ovog podnevnog zvona
Godinu dana još da traje noć u kojoj bismo pili naša sjećanja
Ne bismo ih se do jutra svih sjetili
Pričaju o tome, usotalom, i pričaće
Biće do podneva mjeseci
I do jutra godina
da se sjeti sve što je bilo i dosjeti sve što je biti moglo
Ja ti ovdje želim ispričati samo ono što ispričati nismo stigli
O tom, eto, kako smo te htjeli još samo malo
Još kratko
makar premalo i prekratko
Pa si nam se, na koncu, još toliko i dao
Toga i takvoga
Samo našega tebe, eto, imali smo poslednjih zajedničkih mjeseci
Onih što ljudski jezik i red računaju u bolest
vremena između prije i poslije
tihog međuvremena koje si posvetio samo nama i ostavio samo za nas
Želim da znaš, prije nego nastaviš svoje putovanje
da nikakva druga na to vrijeme nećemo ponijeti
nego sjećanja lijepa i sretna
Imali smo mi mnogo vremena
Nisi ti mogao otići tako rano da nam ih sa tobom ostane malo
I svako je od tih vremena sa tobom bilo posebno
Ali ni jedno kao ovo
Samo ti
prevelik i predrag
to možeš
Da ti odlazak pamtimo lijepim i sretnim
da pamtimo od tog odlaska smijeh, i pjesmu, i radost, i ljubav
Okupio si nas, i stisnuo oko sebe o voljeli smo se oko tebe
Naš ti i tvoji mi
I koliko god to vrijeme bilo premalo i prekratko,
a svako je vrijeme s tobom premalo i prekratko
Ti si na kraju opet ispao
predrag za nas
Mjesecima si nas pripremao na ovaj trenutak
Kao da nisi htio ići dok ne budeš siguran da ćemo moći
Pa, ipak, nije lako
S tobom ni teško bez tebe ne može biti
Nego preteško
Jer zapamti, upamti, tamo gdje si krenuo
nećeš ti dalje sam
jer ćemo sami dalje mi
Tim si, eto, životima, vazda preko njihove sitne mjere
Za te si živote uvijek jednog prevelikog čovjeka premalo
Prevelik, 
prehrabar, 
prejak, 
prevoljen, 
predivan, 
predobar
Predrag