Dubrovačka inicijativa “Srđ je naš” ovogodišnji je dobitnik mirovne nagrade “Krunoslav Sukić” za nenasilnu akciju. Nagrada im je na Dan ljudskih prava uručena u Osijeku, 10. prosinca, uz obrazloženje “za nadahnuto, nenasilno, kreativno i sustavno mobiliziranje, okupljanje, aktiviranje i suradnju građana i građanskih udruga u zalaganju za očuvanje javnog dobra i prava građana da sudjeluju u odlučivanju kada su u pitanju javna dobra.”

Iza ove nagrade kriju se godine borbe za očuvanje platoa Srđ, brda poviše Dubrovnika, na kojem, zahvaljujući pogodovanju vlasti na državnom i lokalnom nivou, tvrtka “Razvoj golf” planira izgradnju golf resorta sa velikim brojem vila i apartmana.  

Aktivisti Inicijative “Srđ je naš” uspjeli su svoju borbu prenijeti na državni, ali i regionalni nivo. Za kratko vrijeme uspjeli su animirati stručnu, ali i lokalnu javnost, pa su skupili dovoljno potpisa za referendum, održan u travnju, koji je zbog loših zakonskih rješenja smatran nevažećim, iako je od izašle trećine stanovnika Dubrovnika preko 80 posto glasalo protiv izgradnje golf resorta na Srđu.

Uz sve otvorene i skrivene pritiske vlasti, čiji predstavnici su u medijima otvoreno podržavali projekat golf resorta, ipak je mnogo brutalniji pritisak bio od samih lokalnih političara i medija. Nisu se birala sredstva ni riječi kako bi se članovi Inicijative javno izvrgli ruglu. Neki od lokalnih portala i listova su se trajno upisali na stranice novinarskog beščašća, ne libeći se ni govora mržnje.

Zato je nagrada, koju su u ime Inicijative u Osijeku primili Ankica Piplica, Ana Marinković, Enes Ćerimagić i Đuro Capor, posebno važna.

“Nagrada nam znači puno jer su nas van naše sredine, na nacionalnom nivou prepoznali kao  važne društene aktere i borce za građanska prava. Upravo je na lokalnoj sredini iz redova političkih struktura i pojedinih medija u službi projekta na Srđu dolazilo do najvećih osporavanja i vrijeđanja članova Inicijative. Prozivali su nas agresivnom manjinom, uvoznim prosvjednicima, stranim agentima,  da nas financiraju ratni profiteri iz rata u BiH, general Čermak i bogtepitaj tko sve ne...Zato je nakon svih niskih udaraca lijepo primiti ovo priznanje”, kaže za u intervjuu za KontraPRESS Đuro Capor.

KONTRA: Kakav odnos dubrovačka javnost danas ima prema inicijativi „Srđ je naš“?

Capor: Moj je dojam da simpatiziraju i poštuju ono što Inicijativa SJN radi, a istovremeno misle da je sprega kapitala i politike prejaka i da ju se ne može pobijediti. No, ja mislim suprotno.

KONTRA: Šta konkretno stoji iza ove nagrade?

Capor: Udruge i pojedinci okupljeni u Inicijativu SJN već pune tri godine istraju u zahtjevu da se planiranje Srđa provede  sukladno potrebama građana Dubrovnika. Napisali smo desetine primjedbi, pisama, predstavki,prijava,upravnih tužbi, organizirali veliki broj akcija i prosvjeda, uspjeli okupiti arhitektonsko-urbanističke, ekonomske i turističke stručnjake te u javnost iznijeti njihove stavove. Kao rezultat trogodišnjeg djelovanja uslijedila je uspješna aktivacija velikog broja volontera i građana te uspjeh prilikom sakupljanja potpisa za raspisivanje referenduma.

KONTRA: Koliko je, nakon referenduma i dugogodišnje borbe za Srđ, prisutna svjesnost o čuvanju javnih prostora u Gradu?

Capor: U Dubrovniku je ta svijest bila uvijek jaka, na svakoj javnoj raspravi čuti ćete argumentirane komentare zabrinutih građana i stručnjaka. Građani i struka, nažalost, sve ovo vrijeme nemaju sugovornika u političkim strukturama Grada Dubrovnika. Gradonačelnik i njegovi suradnici malo su samo promijenili retoriku i nastavljaju po starom, ignorirati građane i struku, a naručenim hvalama u medijskom prostoru mažu se oči javnosti. 

Akcija protiv usvajanja Urbanističkog plana uređenja

KONTRA: Kako komentarišete činjenicu da je više ljudi u Dubrovniku izašlo na homofobni i diskriminirajući referendum o braku nego na referendum o Srđu?

Capor: Time sam osobno nezadovoljan. Ljudima se uvijek lakše manipuliralo ideologijom nego pitanjima poput javnog interesa, projekta Gornjih horizonata, ZERP-a ili HE Ombla.

KONTRA: Nakon referenduma i protesta krajem sedmog mjeseca, malo je SJN u javnosti. O čemu se radi? Jeste li se umorili?

Capor: Zaista se jesmo umorili, čitava 2013. godina s referendumom je bila jako naporna i mnogi od nas su zapustili svoje privatne  i obiteljske obveze, te je i prirodno da se smanjila razina djelovanja i motiviranosti ljudi. Istovremeno, na istim ovim temama rade gradski vijećnici liste „Srđ je Grad“ (SJG) koja je proizašla iz Inicijative.

KONTRA: Kakvi su dosadašnji rezultati njihovog ulaska u vijeće?

Capor: Nakon ulaska vijećnika liste „Srđ je Grad“ u gradsko vijeće pale su maske ljutih ideoloških protivnika SDP-a i HNS-a, s jedne strane, i HDZ-a s druge strane. Da se ne bi ugrozili aranžmani s tvrtkom „Razvoj golf“ sklopljen je neprirodni Dubrovački dogovor, dakle široka koalicija lijevih i desnih sklopljena s ciljem izglasavanja UPU-a za Srđ.  Vijećnici Liste SJG na gradskom vijeću otkrivaju brojne nezakonitosti i postavljaju neugodna pitanja, ali vladajućima ne pada napamet da promjene isti HNS-ov tj. HDZ-ov model upravljanja gradom.

KONTRA: Pokušali ste da osporite Dubrovački dogovor nakon što je otkriveno da je jednom od članova u Gradskom vijeću, Peri Vićanu, u to vrijeme bila potvrđena presuda za korupciju. Međutim, ministarstvo pravosuđa je objavilo da to ne utiče ni na formiranje Vijeća ni na odluke donesene nakon formiranja.

Capor: Kolege iz građanske liste SJG su pokušali osporiti odluke Gradskog vijeća u kojima je sudjelovao vijećnik Vićan koji je izgubio vijećnički mandat još 10. srpnja. Više od dva mjeseca je trebalo proći da mu se dostavi sudsko rješenje. Ovo je paradoksalna situacija jer se u demokratskim državama ne događa da se vijećnik s prvostupanjskim presudama uopće kandidira za javne funkcije. Zar bi on na javnoj funkciji trebao postati druga osoba i marljivo raditi za javno dobro!? Uz to mi imamo situaciju da je i gradonačelnik Vlahušić prvostupanjski osuđen i to ga nije omelo da se kandidira još jednom kao što nije ni omelo njegove mecene u Zagrebu da tu kandidaturu podrže. Vezano uz presudu rekao bih da postoji opravdano nepovjerenje u sudove u Hrvatskoj, loša iskustva koja imamo govore u prilog da je smiješna kazna od dva sata dobrotvornog rada tijekom 10 mjeseci u gradskim komunalnim tvrtkama za nepravomoćno stjecanje 64 milijuna kuna od države dio političko-sudskog aranžmana potrebnog za formiranje Dubrovačkog dogovora. Jedan sat volonterskog rada vijećnika Vićana za opće dobro vrijedi ovoj državi 300.000 kuna.

Dubrovnik na dan referenduma

KONTRA: Nakon što je prihvaćen Urbanistički plan uređenja (UPU) koje su vam mogućnosti ostale za borbu za Srđ?

Capor: Prilikom donošenja UPU-a za Srđ počinjene su brojne povrede zakona i procedura. Smatramo da su one dovoljne da se poništi već doneseni Urbanistički plan uređenja za Srđ i da odgovorni za kršenje zakona i koruptivno pogodovanje kazneno odgovaraju. Do sada smo vezano za prostorno plansku dokumentaciju podigli tri upravne i jednu ustavnu tužbu, a namjeravamo uskoro podignuti i još jednu upravnu tužbu i kaznene prijave.

KONTRA: Izuzev Srđa, kakve su posljedice Dubrovačkog dogovora po druge javne prostore u Dubrovniku?

Capor: Posljedice su izrazito štetne i sveprisutne u životu grada. Samo je nebo granica rekao je Vlahušić, i gotovo nema toga što se u našem gradu neće pokušat komercijalizirat. Danas imamo šator na Stradunu, ugostiteljski objekt za razne evente dolazi u Umjetničku galeriju, zidine je sabor dodijelio na raspolaganje Vlahušiću, a Sponza je sljedeća na redu. Ukidaju se kulturna vijeća i nezamislivo nesposobni i nekvalificirani stranački kadrovi imenuju se u javne tvrke i upravne odbore.

KONTRA:  Šta konkretno znači ta saborska odluka?

Capor: To znači da se zidine daju na upravljanje upravo gradonačelniku osuđenom za neovlašteno trošenje sredstava od zidina. Ministrica kulture Andrea Zlatar-Violić donijela je još jednu u nizu odluka kojom se, radi stranačkog interesa, može dogoditi  velika šteta prvorazrednim kulturnim spomenicima. Za očekivat je da će se Vlahušić u upravljanju zidinama ponašat kao i u drugim slučajevima pogodovanja, davanja poslova firmi vlastite obitelji ili vlastitih fix ideja o osvjetljavanju zidina za noćno razgledanje. Veliku opasnost predstavlja baratanje iznosom novca koji će se trošiti u ono što on smatra opravdanim za svoj opstanak na vlasti.

KONTRA: Nedavno je objavljeno da tvrtka “Razvoj golf” planira makar dijelom da obnovi Tvrđavu imperijal novcem EU fondova. Da li se to i koliko kosi sa Ugovorom o koncesiji?

Capor: U ugovoru o koncesiji nigdje nije spomenuta mogućnost financiranja obnove tvrđave iz europskih fondova. Predstavnici koncesionara su tek nakon što je UPU za Srđ prošao pristupili izradi dokumentacije za obnovu tvrđave. Ovo sve govori u prilog da se ne radi o nikakvom ozbiljnom koncesionaru, već da je i davanje koncesije na tvrđavu Imperijal bila jedan od spinova koji su trebali poslužit tome da se njena obnova prikaže kao pozitivan učinak  projekta resorta na Srđu.

KONTRA: Dubrovnik je ovo ljeto nekoliko puta obarao rekorde posjećenosti turista sa kruzera – u jednom danu je čak 16.000 ljudi prošlo Starim gradom. Kakve posljedice ostavlja ovakva vrsta turizma na grad?

Capor: Sama činjenica da se preko 16.000 putnika s kruzera iskrcalo u Dubrovnik predstavlja  poraz u upravljanju gradom. Nažalost, ovo u  medijima postaje senzacionalna vijest kojom se gradonačelnik hvali. Građani se prilagođavaju gotovo stalnom stanju opsade povijesne jezgre tisućama kratkotrajnih posjetitelja i nastoje ne odlaziti u Grad ako baš ne moraju. Sve se ovo reflektira i na dužinu boravka turista koji odsjedaju u dubrovačkim hotelima ili privatnim apartmanima, oni ostaju sve kraće i odlaze nezadovoljni gužvama, te zapravo dugoročno trpi i osnovna gospodarska grana-turizam  od koje većina građana živi.

KONTRA: Koliko se Dubrovnik promijenio pod trkom za profitom za jednodnevne turiste?

Capor: Nove suvenirnice, restorane brze hrane ili gubitak još jedne od gradskih ulica koju su zaposjeli stolovi  smo  prestali primjećivat. Lanac ljudi koji ovise o ovoj industriji brze zarade je sve veći, to su ljudi koji direktno ovise koncesijama i cijenama najma od gradskih političkih struktura i gradonačelnika. Ovisni ljudi spremni su zažmirit i na odlazak milijuna gradskih kuna u tvrtku gradonačelnikove obitelji ili predaju čitavog Srđa mešetarima zemljištem.