Ratni zločinac Dario Kordić, kojeg je Haški sud osudio na kaznu zatvora od 25 godina zbog ratnih zločina nad bošnjačkim civilima u Lašvanskoj dolini, stigao je u petak u Zagreb, nakon što je odležao dvije trećine kazne.

Na aerodromu Pleso dočekala ga je porodica i oko 200 istomišljenika, uz zvuke Thompsonovih hitova.

Među onima koji su ga dočekali bilo je i dvoje aktivista koji su, kad je masa utihnula, podigli transparent sa brojem 116, koliko je ubijenih u zločinu u Ahmićima za koji je proglašen krivim Kordić, dok je jedan aktivista uzviknuo “Ubojico”.

Desetine Kordićevih pristalica je nasrnulo na njega, a ubrzo je stigla i policija koja ih je uspjela brzo razdvojiti.

Kako javljaju hrvatski mediji, aktivista je jedini privedeni na Plesu.

Kordića su u Zagrebu dočekali supruga i djeca, uža i šira obitelj, neki svojedobno visokopozicionirani politički dužnosnici poput Zvonimira Šeparovića, Zdravka Tomca, Ivića Pašalića ili Ante Kovačevića, ali i mnogo “običnih građana” koji su držali hrvatske zastave i natpise podrške bivšem haškom zatvoreniku.

Mostarci su također osudili puštanje Kordića na slobodu, postavljanjem transparenta sa natpisom: "Zločinac, ne heroj - 116."
 
"Mostar ne pripada ustašama niti balijama. Mostar pripada onima koji/e vole. A oni/e koji/e vole, osuđuju ubice. Dario Kordić je odgovoran za operaciju '48 sati pepela i dima' u kojoj je u Ahmićima počinjen masakr nad 116 osoba. Najmlađa osoba koja je ubijena je bila tromjesečna beba, a najstarija osoba je imala 81 godinu. O njegovom 'angažmanu' u Dretelju nećemo ni govoriti. Ovo nije djelo mržnje, već korak naprijed", poručuju Mostarci i Mostarke.

Kordić (54) je bio potpredsjednik i član predsjedništva takozvane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne, te jedno vrijeme i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH).

Zbog odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u centralnoj Bosni, Kordić je 2001. nepravosnažno osuđen na 25 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, kršenja ratnog prava i običaja i teških povreda Ženevskih konvencija počinjenih protiv bošnjačkih civila u Lašvanskoj dolini 1993. godine. 

Kaznu mu je pravosnažno potvrdilo žalbeno vijeće ICTY-ja 2004. godine, navodeći da je Kordić "kao visoki regionalni političar planirao i poticao zločine počinjene u Ahmićima 16. aprila 1993. i s njima povezanim zaseocima Šantići, Pirići i Nadioci", čiji je cilj bilo "etničko čišćenje tog područja", te mu potvrdilo krivičnu odgovornost za ta djela po svim osnovama.

Potvrdilo je i da se "Kordićeva uključenost u kampanju progona" odnosi i na zločine počinjene u općini Kiseljak, te na odgovornost za protivpravno zatvaranje civila u zatočeničkim centrima na području Viteza i Kiseljaka.

Kaznu je izdržavao u austrijskom zatvoru Karlau kod Graza, u što mu je uračunat boravak u haškom pritvoru od dobrovoljne predaje 1997. godine.