Razgovori
Intervju: Adnan Ćerimagić, analitičar Inicijative za evropsku stabilnost
Razgovor o granicama nas vodi u devedesete, ne u EU
19/10/2018 | 13:30
Razgovarala: Žarka Radoja
Ogromna je opasnost da se dopusti da se granice između Srbije i Kosova mijenjanju na način da se ide u pravcu razmjene teritorija. To može vratiti BiH u stanje devedesetih.
Photo: Medija centar Beograd
Imidž BiH koji je stvoren u javnosti, naročito izvan zemlje, veoma je negativan i netačan: Adnan Ćerimagić

Postizborno vrijeme u BiH je ispunjeno mnogo više senzacionalističkim, nasilničkim jezikom nego samom stranačkom kombinatorikom i razgovorima u kojem pravcu bi eventualno nove – stare koalicije mogle da vode zemlju. Iako rezultati nisu u potpunosti poznati 10 dana nakon zatvaranja birališta, već se naziru obrisi institucionalnih kriza, proizvedenih kako iz RS, tako i iz HDZ BiH, ali i  Hrvatske, gdje vladajuća HDZ ne prihvata izborni rezultat za hrvatskog člana Predsjedništva.

Da li je moguće promijeniti granice na Zapadnom Balkanu, nakon najave predsjednika Srbije i Kosova koji traže međunarodnu podršku za eventualni kompromis? Kako bi to uticalo na BiH i koliko veze s tim ima ulazak Milorada Dodika u Predsjedništvo BiH? Da li je međunarodna zajednica počela da pravi odmak od politike da nema novih granica na Balkanu, zahvaljujući kojoj je bilo moguće uspostaviti mir na postjugoslovenskim prostorima i kakve veze Mađarska ima s tim, razgovarali smo sa Adnanom Ćerimagićem, analitičarem Inicijative za evropsku stabilnost iz Berlina.

KONTRA: Još nemamo potpuno jasnu sliku rezultata izbora u Bosni i Hercegovini. Kako komentarišete do sada poznate rezultate i postizborno raspoloženje.

Ćerimagić: Rezultati izbora u BiH dočekani su s osjećajem neke opšte euforije i teškog pesimizma. Uzrok tome valja tražiti u činjenici da je fokus predizborne kampanje bio na Predsjedništvu BiH. Ali i da brojanje glasova u BiH ide vrlo sporo, pa se onda u prvih par dana nakon izbora znaju samo rezultati glasanja za Predsjedništvo, a ostali se naslućuju. Vrlo brzo u trci za Predsjedništvo pobjednici i gubitnici postaju jasni.

S obzirom na nadležnosti Predsjedništva neupućeni promatrač bh. politike mogao bi pomisliti da su ključni problemi današnje BiH vanjska politika, vanjska trgovina, odbrana ili budžet državnih institucija. Svi koji poznaju BiH znaju da su pitanja ekomomske prirode, borbe protiv korupcije ili kvalitete obrazovanja i zdravstva daleko bitniji, a tu su onda rezultati izbora za kantonalni nivo i entitetski nivo najvažniji. Građani su birali 512 članova trinaest parlamenata i rezultati tih izbora čekaju se nešto duže.

BiH je federalno uređena država u kojoj su kantoni i entitet Republika Srpska, u potpunosti nadležni za mnoga pitanja, kao što su obrazovanje ili zdravstvo. S obzirom da je bez koalicija nemoguće sastaviti nove vlade, uvijek postoji mogućnost da neka od stranaka insistira na preuzimanju zdravstvene ili obrazovne politike u jednom od kantona, pa da onda uz pomoć konkretnih ideja donese promjene i postavi neke nove standarde u bh. politici i bude pozitivan primjer.

Neke stranke su se već izjasnile da su zainteresovane za obrazovanje, druge za promjenu načina na koji se upravlja javnim kompanijama. Da li je moguće da u okviru sastavljanja vlada, koji je nešto kao igra trodimenzionalnog šaha, te stranke onda preuzmu odgovornost u nekim kantonalnim vladama po ovim pitanjima i postignu rezultate? Mislim da jeste.

Najgore u ovom trenutku što možemo uraditi je predati se pesimizmu. Ako odmah nakon izbora svi kažu kako je sve izgubljeno, da ništa ne valja, onda mi jednostavno i onima koji trenutno pregovaraju o koalicijama šaljemo signal da nemaju za šta da razgovaraju. Umjesto da sada kada vidimo da najveće stranke, SDA, HDZ i SNSD ovise od svojih koalicionih partnera, da krenemo s puno jačim pritiskom na one koji s njima pregovaraju, da u vlade uđu uz konkretne ideje i zahtjeve za promjene.

KONTRA: S obzirom da je dosadašnji predsjednik RS Milorad Dodik ušao u Predsjedništvo kao srpski član, shodno njegovim najavama i klimi u regiji, da li možemo da govorimo o mogućnosti pregovora o novim granicama na Balkanu?

Ćerimagić: Mi moramo izbjeći svaki razgovor o promjenama granica. To će nas sasvim sigurno odvesti u prošlost i preusmjeriti fokus sa najvažnijeg pitanja, kako da vlade u našem regionu svim svojim građanima omoguće uslove za bolji život, bez obzira koje su nacionalnosti ili kojim jezikom govore.

Imidž BiH koji je stvoren u javnosti, naročito izvan zemlje, veoma je negativan i netačan. Država uvijek na rubu kolapsa, uvijek u nekoj novoj krizi i pred sukobom. Taj imidž ne priznaje i ne uzima u obzir koliko se BiH promijenila u zadnje 23 godine. Olako se prelazi preko toga. U javnosti, međunarodnoj ali i domaćoj, stvara se utisak kao da se u BiH ništa nije promijenilo, a zemlja se dramatično promjenila, na bolje. Integracija bh. društva je puno snažnija od percepcije te integracije. Snaga države BiH je puno jača nego što je percepcija njene snage.

Ne radi se ovdje samo o zemljama zapadnog Balkana. Teško je zamisliti da slovački ili rumunski političari blagonaklono gledaju na promjene granica na zapadnom Balkanu, nakon što su vidjele da je Mađarska jedna od zemalja koja je tokom razgovora ministara spoljnih poslova EU krajem avgusta jasno podržala razmjenu teritorija.

To se na terenu može jasno vidjeti. Granice između entiteta i kantona su postale nevidljive, u smislu da se preko njih prelazi, trguje, putuje se, kupuje, i živi i radi. BiH je vraćen njen multietnički karakter. Trenutno u RS živi oko 230 hiljada nesrba, to je jedna petina ukupnog stanovništva. U Federaciji BiH od 500 hiljada Hrvata, njih 350 hiljada živi u kantonima gdje Hrvati ne čine dominantnu većinu. Od zajedničke vojske do zajedničke carine, prikupljanja poreza, itd. Ljudi u BiH žive jedni s drugim, a ne jedni pored drugih.

Kako smo došli gdje smo sad, kako imamo zajedničku vojsku, kako smo došli na ideju da bi jednog dana mogli biti država koja ispunjava uslove za članstvo u EU? Jer postoji neko razumjevanje da međunarodna zajednica nikada ne bi prihvatila promjenu granica BiH kao države.

KONTRA: Upravo je to ono što se dešava. Priča o promjeni granica između Srbije i Kosova je malo splasnula, ali nije nestala. U jednom trenutku je postala mejnstrim i prihvatljiva.

Ćerimagić: Ako dođe do promjene te politike, onda sve može postati predmetom političke želje. Ne mora to biti Milorad Dodik, može biti neko novi ko će kazati da želi promjenu granica i u samoj BiH, neko ko, na primjer, ne prihvata da je Srebrenica dio RS, nešto što je u zadnjih 10 godina dva puta zahtjevano, ali je od strane međunarodne zajednice odbijeno. Promjena međunarodne pozicije o granicama otvara mogućnost bilo kome ko zagovara promjenu granica da izgleda kao kredibilan u javnosti i očima glasača.  

Takođe, kada govorimo o promjenama granica u BiH, valja imati jednu stvar u vidu - svi koji misle da bi neki novi pokušaj njenog razbijanja išao drugačije nego 1992. godine, griješe. Bez obzira na postojanje Republike Srpske ili deset kantona, uz pomoć međunarodne zajednice je vraćen multietnički karakter BiH, i on se održao.

Ogromna je opasnost da se dopusti da se granice između Srbije i Kosova mijenjanju na način da se ide u pravcu razmjene teritorija. To može vratiti BiH u stanje devedesetih.

KONTRA: Međunarodna politika prema postjugoslovenskim državama nakon sukoba je bila da nema promjena granica. Da li se to sada mijenja?

Ćerimagić: Kroz izjave ruskog šefa diplomatije Sergeja Lavrova i savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Donalda Trampa, Džona Boltona, ta politika je načeta. U ministarstvima vanjskih poslova se razgovara na tu temu, da li da se promijeni ta politika ili ne, što je već samo po sebi loš znak za region.

Napredak u BiH i njena stabilnost bili su mogući prije svega zbog ogromnog angažmana međunarodne zajednice u postratnoj BiH, njihovom insistiranju na povratku imovine i izbjeglica, izgradnji institucija. Taj napredak imao je jedan vrlo važan osigurać, a to je ta vrlo jasna politika međunarodne zajednice da promjene granica na zapadnom Balkanu nisu moguće. I dok su mnogi političari u BiH i regionu povremeno koristili ideju promjena granica kao instrument političkog zastrašivanja, niko od njih nije imao iluzije o tome da bi takva politika mogla dobiti međunarodnu podršku.

KONTRA: Šta može Milorad Dodik uraditi u Predsjedništvu BiH?

Ćerimagić: Sam vrlo malo, jer se radi o kolektivnom organu u kome se defakto sve odluke donose kompromisom. Niti je Predsjedništvo BiH ono predratno jugoslovensko Predsjedništvo, niti je ono Predsjedništvo koje je krenulo sa radom nakon prvih postratnih izbora u BiH prije 22 godine. U Predsjedništvu BiH danas, pored Ustava BiH i jasnih nadležnosti, imate i ogroman broj prethodno usvojenih odluka i prakse, od Poslovnika o radu do Strategije vanjske politike do 2023. godine. I po Ustavu i po zakonima sve to važi dok se nešto drugačije ne dogovore svi članovi Predsjedništva zajedno. Dodik, Komšić ili Džaferović, šta god da žele da promjene, moraju ubijediti druga dva člana da i oni hoće to isto.

KONTRA: Vratimo se na mijenjanje granica, kakvo je raspoloženje generalno među evropskim liderima sada. Stručna saradnica na Evropskom institutu pri Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka Tena Prelec je rekla da su predsjednici Srbije i Kosova u Alpbahu dobili političku podršku za promenu granica. Da li se do danas situacija promenila? Mi smo čuli svetske lidere da kažu: „Ako se dogovorite imate našu podršku“.

Ćerimagić: Mislim da se još uvijek nalazimo na prekretnici, i da još nije jasno u kom će pravcu ta priča krenuti. Predsjednici Srbije i Kosova su, takoreći na prepad, pokušali da prodaju ideju koja nas je odvela u horor devedesetih kao recept za približavanje EU. Što je ne samo nonsens, već i opasno.

Za svoj prepad koristili su percepciju koja je stvorena o Kosovu i odnosima Srba i Albanaca, a koja je na međunarodnom nivou stvorena u poslednjih 10 godina. Percepcija je to o Kosovu u kome se ništa nije promijenilo, u kome su odnosi između Albanaca i Srba jednako loši, u kome se na integraciji opština na sjeveru Kosova u institucije države Kosova ništa nije postiglo. Ta percepcija nije bazirana na činjenicama. U realnosti je zapravo urađeno jako puno na svakom od ovih polja, a priča o promjeni granica samo ugrožava do sada postignuto.

U takvoj atmosferi, nekima u međunarodnoj zajednici se na prvu razmjena teritorija učinila kao jednostavna ideja koja bi riješila veliki problem u kome se ništa nije promjenilo nabolje. Ideja je to koja na prvu djeluje jednostavno, ali svi znamo kako pokušaj njene provedbe završava, vidjeli smo to u devedesetim. Vjerujem da se u međuvremenu jako puno tih ljudi razuvjerilo, ali da i dalje postoji još uvijek značajan broj onih koji u tome vide potencijal za rješenje jednog teškog problema.

Zbog toga je važno nastaviti uporno objašnjavati, kroz činjenice i lekcije iz istorije kuda priča o promjeni granica vodi, ali i šta je do sada postignuto na Kosovu. Proces koji je do sada vođen je bio mukotrpan i težak, ali je dao određene rezultate. Treba ga nastaviti i intenzivirati.

KONTRA: Kakve posljedice po zemlje koje potpadaju pod takozvani Zapadni Balkan, može da ostavi promjena te politike?

Ćerimagić: U zadnje dvije decenije jasna politika međunarodne zajednice o promjeni granica na zapadnom Balkanu učinila je političke platforme tipa granica Karlobag – Karlovac – Virovitica nerealnim i otvorila nam je prostor da se bavimo nekim drugim pitanjima. Promjena te međunarodne politike učinila bi takve i slične ideje manje nerealnim. I odvratila nas od bavljenja drugim pitanjima.

Ako želimo podršku EU moramo to raditi na osnovu rješenja koja nisu iz devedesetih, recimo na način kako to Makedonija i Grčka pokušavaju uraditi.

Ne radi se ovdje samo o zemljama zapadnog Balkana. Teško je zamisliti da slovački ili rumunski političari blagonaklono gledaju na promjene granica na zapadnom Balkanu, nakon što su vidjele da je Mađarska jedna od zemalja koja je tokom razgovora ministara spoljnih poslova EU krajem avgusta jasno podržala razmjenu teritorija.

Sama ideja da se razgovara o promjeni granica naštetila je ionako lošem ugledu našeg regiona u EU. U državama članicama EU, u ministarstvima vanjskih poslova i parlamentima, ponovno su se vadile analize iz devedesetih, da se vidi šta znače granice, šta znače podjele. To ostavlja utisak da se region i nije pomjerio tako daleko, što je jako loše za našu aspiraciju da postanemo članicama EU. Naročito u trenutku kada je EU umorna od proširenja. Ako želimo podršku EU moramo to raditi na osnovu rješenja koja nisu iz devedesetih, recimo na način kako to Makedonija i Grčka pokušavaju uraditi.

KONTRA: Kako kometarišete reakciju Hrvatske, konkretno premijera Andreja Plenkovića, na izgubljenu bitku Dragana Čovića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, iako je HDZ dobio izbore u kantonima. Kako da gledamo na poruke iz kojih se iščitava da je jedino HDZ Hrvat dobar Hrvat?

Ćerimagić: Izbor Željka Komšića desio se u skladu s Ustavom i Izbornim zakonom BiH. Da bi izbor članova Predsjedništva u BiH bio organizovan drugačije, potrebno je da se oko toga saglasi dovoljan broj članova nadležnih bh. parlamenata. U Zagrebu se u zadnjih par godina usidrila vrlo pogrešna pretpostavka kako bi snažniji pritisak iz Brisela, od strane EU, te oštrije poruke iz Zagreba, mogle stvoriti uslove da se osigura dovoljan broj glasova u parlamentima. To je jedna pogrešna pretpostavka. Za promjenu ustava i izbornih pravila potrebno je dosta vremena, razgovora, razumjevanja i pomirljive atmosfere. Svi oni koji žele vidjeti promjenu dosadašnjeg načina izbora morali bi da rade na izgradnji jedne takve atmosfere u BiH.

Komentari[ 0 ]